Neuminjujuća riječ

Neuminjujuća riječ

I ta moja sloboda u kojoj griješiti mogu, u kojoj griješiti čak smijem, iako sam odana Tebi, i upoznala svete. Kako se događa da sam ista, a nisam ista? Kako mogu ne pokajati se, evo, već sada za ono od prije pola dana? I ono što sam Ti već povjerila, iako sam vidjela da sve znaš. Ti mene ljubiš i dok griješim, ja znam to. A ta sloboda djeteta Božjeg ipak me spusti do grijeha. Kako mora biti široka Tvoja ljubav kad ju prepoznajem, a griješim i slaba sam i pokušavam si dokazati, uvjeriti se kako moram izdržati iskušenje i vraćam se k Tebi i već se kajem. Kako to sve istovremeno može biti? To je jedino u Tvojoj ljubavi, samo od Boga može doći tako nešto. Ne znam se niti izraziti, iz mene govore samo osjećaji i smetenost uma koji naviknu na neke druge puteve zaključivanja, u kojima rijetko kada nešto tako istinski i neposredno čovjek spoznaje, navikla iz dana poganstva, prije nego što Te zamolih i Ti me usliši i puno prije nego što me Ti pozva u zajedništvo, u dioništvo s Tvojim tijekom postojanja nedosežnim, a razumljivim. To zovemo vječnim životom, taj Tvoj tijek postojanja; Ti si kraljevstvo nebesko u mojoj svijesti koju neprekidno proširuješ, nikada nemam zaključak, a prepuna sam spoznaja novih koje se slažu sa svime o čemu pojma imam. I mogu se uživiti u svijet i mogla bih ljude razumijeti, ali ne, meni je od toga se odlijepiti i prilijepiti se za Tebe jer nisam savršeno vjerna, jer mi je to neophodno potrebno za život. A ništa od toga mi ne nedostaje, sve je tu, sve ovisi o meni, kako ću zahvtiti i odakle u tvoj tijek postojanja, Ti nećeš otići nikada. I ja ću konačno proći ovakva, nekako, preobraziti se, i sve će proći, i cijeli svijet će uminuti, ali Tvoja riječ ne, nikada neće uminuti. 1109 2201