Kako susretati Boga

Kako susretati Boga

Da si kojom zgodom meni onako prišao, govoreći mi što moram učiniti, baciti mreže, zar bih ja mogla isto reći kao Šimun? Zar mi se ne bi noge odsjekle, tko bi tada bacio mreže i lovio pa ulovio punu mrežu riba? Je li Šimun zaista bio tako nedodirnut Tobom, Kriste, sve dok nije vidio ulov ribolova s Tobom pa tek onda pokleknuo od strahopoštovanja pred Tobom, velikim prorokom, Mesijom? Da, vjerojatno je to bilo uglavnom Tvoje djelo. Ti si dao Šimunu snagu i Ti si bio taj koji je sve učinio, sav posao Šimunovim rukama i dao snagu ribarima da se ne pometu od Tvoje blizine i djelovanja. Kako su mogli znati kako će oni to „od sada ljude loviti“ i zašto? Meni ništa ne bi bilo jasno tada. A rekla bih Ti samo možda „hoću“, ili bih pokušala klimnuti glavom.

Kad sam Te čula, iz nebesa Tvoj glas, bila sam daleko od toga da Ti odmah kažem „evo me, govori, slušam“. Mislila sam na sebe. Jesam li dobila neko nadahnuće? Zašto odjednom pomislih da sam nešto posebno, da sam najbolja i jedina na svijetu? Jesam li sve ono što sam činila, činila Tvojom snagom? Jesam li Ti bila nedraga jer se nisam poklonila odmah i spoznala da si to Ti? Ne znadoh ni da mi govori Prorok moj nego to je bilo kao da je nešto u mene ušlo, kao da sam postala netko drugi. Još uvijek je tako, još sam uvijek ona posebna osoba jer to se ne može zaboraviti, Tvoje javljanje, nadahnuće Tvoga Duha. Ne mogu Te istjerati iz sebe, čak i kada bih to željela.

Možda zato slavim imendan. Možda zato ljudi mijenjaju imena, neki dožive kao Sveti Pavao da“ ne živim više ja nego Krist u meni živi“. Tako, sigurno tako Ti prilaziš kada dođe punina vremena, čas nekome stvorenju odabranja i poziva Tvojega. To je u biti ostvarenje poziva jer poziv Tvoj je dugi proces u čovjeku. Kada Ti se čovjek preda, a tada i poklekne od strahopoštovanja, ulaziš k njemu.

I ja razgovaram s Tobom i molim i kontempliram snagom Duha Tvojega. Ne bih mogla inače toliko Te intenzivno doživljavati.

I Šimun i ribari loviše ljude, razjasnio si im sve u procesu poziva svojega.

Kako da Te nikada ne zaniječem, onako baš namjerno kako ni Šimun Petar nije Te baš izravno zanijekao, ne potpuno, a i pokajao se brzo te postao ponizan, vrijedan i vjeran u službi Tvojoj.

Kako da Ti zahvalim što si me pozvao?

Kako da Ti drugo što učinim osim da Ti budem sluga ponizni, što bih drugo mogla učiniti dok nosim svoj križ, barem svoj ako ne i još po nečiji ponekad; i dok Te slijedim. Kako inače drugačije razgovarati s Tobom nego služeti Tebi, svima, sebi i svojoj dubokoj nutrini u kojoj stanuješ. 1109 2135