Klarina pjesma 4

Klarina pjesma 4

Promatram te, kako od novoga ruha sav si načinjen;

promatram te drugim očima, zaljubljenika i svetca.

Kao netko sasvim običan, ranama i solju začinjen,

u ranama Kristovim ti si, anđeo tebi je odjeća.

                                            

Ti si slavni povratak, jedan vjeran kršćanin,

jedna prostodušna osoba koja ljubi djevojku.

I ona je uz tebe vjerna, kao i mnogi poganin,

i svoje je kose raspustila, svakom uvojku

odrekla je sva prava, predala se, gledajući tebe.

I što sada, prosti čovječe, kad su sljedbenici tu,

mnogi gubavci imali su tebi znane potrebe,

i svi drugi, oni koje ti opčarao si ljubavlju?

Pravila im stvaraš, ali drugi tebe vuče poziv,

moliš Krista da ti tvoju ljubav primi strasno.

Zaista si pripravan, za Boga imaš odaziv

radi naroda, a vidiš da i nije svima jasno,

kao ni tebi, Sveti dragi Francesko, ponizniče,

kako se zaljubiti još više, kako naučiti odanost.

Obdaren si, niti anđeo ti dara svoga ne poriče

kojega ti u samoći vidio si, istinsku stvarnost.

Radi sljedbenika tvojih molio si pravilnik,

za sve ljude, kako uzvratiti ljubavi dane.

Ti, sav ogolio, poradi Evanđelja patnik,

dobio si dokaz, Isus tebi dade svoje rane.

Samo stopama Boga svoga može čovjek ići,

zato ti si onaj predodređeni obnovitelj.

Dao si sve od sebe da bi Krista mogao sustići

i molio si cijelim bićem, svima pokrovitelj. 

1709  306