Novi dan

Novi dan

Pjevat ću tebi jer jeseni se ne pjeva,

jer je dan kraći, a satovi se miješaju.

Možda opet od onih istih pripjeva

postat ću dosadna, ali na kraju

nikada ti ne mogu reći „Laku noć“.

Presahnuli izvori postali su prošlost

koja se ponavlja pa će doć',

u tome je sva moja poslušnost.

Izraziti vjernost nakon zajedništva

bilo bi možda i suvišno, nepotrebno.

Naglašavati zavjete, svetištva

i opet pripovijedati otvoreno,

ili bolje, načiniti svečanost.

Pospani poljodjeljci

odlaze bez večere u vječnost

dok ne dođu ponedjeljci.

Bezobrazno je s moje strane

upadati ovako, iznenada,

u tvoje raspoređene dane.

Oprosti što te prepadam.

Oprosti mi što se mijenjam,

sigurno ide na bolje,

i opet palim stijenja,

i opet iste volje.

U tome i jest vrijednost

jednog zavjeta;

ni Božanska čednost

nije, onako sveta,

nikada pasivna

kao voda stajačica.

Jesen silna

jedna je inačica

za ovo raspoloženje,

previše uzburkano.

Nije dosadno htijenje,

nego nekako opasano,

moja želja.

Želim ti dobru žetvu

svega portfelja

i novu, kasnu sjetvu.

Nije naša molitva

meni onaj bodež,

nego je prava palitva,

ali neka i rez

i ništa drugo

ne mora biti.

Nekom oprugom

hoću progovoriti,

ta nisam se zavjetovala

prevelikom šutnjom.

Već sam odnjegovala

promatranje slutnjom.

Dobro jutro, starče,

nisu ove noći predugačke.

Igrali smo i žarče

igre, proganjali mačke,

brali i cvijeće, neka ti bude.

Bez ljubaznosti,

moji se svi nervi probude

u ispraznosti.

Prolazim samo,

priznajem, umorna malo.

Obavijena tamom,

svjećica treperi plamom,

i hvala, hvala puno

na ovoj jakoj podrški.

Trnova moja kruno,

nisu mi stihovi drski.

Ne dajem obećanja,

samo sebi ih dajem.

Nisu ona zato manja,

niti se ja manje kajem.

Okreni se, pogledaj van

i zaboravi sve što možeš.

Pogledaj u novi dan,

iziđi iz moje kože.

2209 034