Mreže oceana

Mreže oceana

Nemam raspoloženja, žeđ me mori i grijeh me napada.

Polako ću otići u sjenu borova i namjestiti mrežu.

I tako je ugodno, iako previše se ljuljam kadkada,

ispadam iz mreže i padam u velikome metežu.

Ni obala na sprudu nije više tako topla,

rujan je ovdje, jesen dolazi, kao i bično, rana.

Borovi streme k svojim ciljevima, podižu koplja,

a ja ih promatram, u mreži zauzdana.

Nisam promijenila krajolik u kojemu stanujem,

otišla sam na mali postsezonski odmor

jer ionako još ima vremena, nitko ne uranjuje

na posao i rad; i kratak je školski odmor.

Jesenujem već polako, a kako baba sam neka,

tako i ovo je moje, bablje ljeto pa sam dosadna po malo.

Iza mene ostala je velika grešna rijeka,

oceani se diče dubinama i nude se kroz pjeskovito žalo.

Preopasne su mreže oceana, nije to nikako moj dom

i veliki me strah drži podalje od obale.

Ovdje se osjećam sasvim sigurnom i opuštenom,

gledam kako u daljini skaču ribe male.

Možda sam i ja ispala iz jedne odbačene mreže

koja, opet, poslužuje mi dobro za odmor.

Već odavno uhvaćena, lagano se protežem

dok me promatra cijeli ljenjivaca odbor

koji nemaju takve ležaljke kakvu nosim si ja.

Gurkaju se dok čekaju da dođu i oni na red,

ali ne znaju da prije treba krenuti oceanima

da bi stigli k meni gdje teče mlijeko i med.

1009 1831