Isusova muka i uskrsnuće

Isusova muka i uskrsnuće

Zašto toliko filozofiram razlog je jednostavan, ne molim kako treba.

Ne mogu ponavljati iste molitve, želim samo porazgovarati, a onda to postane filozofiranje. Licemjerno, znam, i kontradiktorno, ali ta kontradiktornost se uvijek pojavljuje kada pokušam svjetovnim jezikom građanštine i medijaštva pripovijedati o ljubavi Tvojoj.

Hvala Ti, Gospodine, što je došao čas da se odmorim od toga i da zaista normalno razgovaramo.

Nisi se smijao, bio si cijelodnevni radnik i cijelonoćni molitelj.

Nisi govorio jezikom svećenika. Nisi govorio jezikom književnim, nego naroda iz kojega si potekao. Jednostavna je Tvoja riječ. Prava klopka za filozofe i zamka u koju se uvijek iznova hvatam.

Otvorila sam onu stranicu na kojoj u jednoj riječi stoji napisano o Tvojoj muci i uskrsnuću. To i jest jedna riječ.

Tako sam te i vidjela na mome crtežu, vidjela sam kako Te više na križu nema, a još si bio gore razapet. Ruke su tvoje stajale visoko dok su ti ramena spuznula, a glava pala s bradom na prsima i prekrivena kosom, mokrom od znoja i krvi Tvoje presvete. Izgledao si mi kao čovjek u pripravnosti za let koji nosi na sebi sjenu crnoga vraga. Ta sjena je zapravo na crtežu bio Tvoj križ. No, vraga se sjećam, obuzeo Te je kao što se oblači plašt i držao Te je čvrsto svojim čavlima za udove. Kosti je držao Tvoje kako bi bio siguran da Te ima u svojim šakama.

Tada si se otrgnuo, vidjela sam Te samo kako si već daleko gore u razapetom nebu koje se otvorilo, oblaci mali su se razišli i Ti si nestao u toj pukotini. Tvoje je tijelo ostalo na križu, a tada sam tamo samo vidjela mrtvački vijenac od cvijeća. Vijenac me podsjećao na Hostiju, na Tebe, na Tvoje Tijelo, Tijelo Kristovo, Tijelo Pomazanika, Mesije.

Zar tako Ti odredi biti kruhom? Kao neki tanki krug, kao neka kružnica, ali ne, ne odredi Ti tako nego ja vidjeh da je duša Tvoja dostojanstvena, pristojna i hranjiva za čovjeka.

No, usistinu, Ti si tek od mrtvih uskrsnuo. Onda, zašto sam ja Te onako vidjela? Da li je u tom trenutku propao onaj vražji plašta, ona crna, tamna sjena? Da, dok si Ti umirao, više njega bilo nije, i dok si silazio nad pakao. Jesi li pohodio i njega, ne bih se jako iznenadila, ali o tome nema napisano, važno je da su pravednici ustajali, ali ti si propovijedao i naviještao svima svoje uskrsnuće.

I rekao si da smrti vidjeti neće tko blaguje Tebe, Kruh koji je s neba sišao. To vjerujem, to svi vjeruju, da neće umrijeti. No, ne znači da neću umrijeti nego samo da smrti vidjeti neću. Hoću li vidjeti Tebe? Hoću li vidjeti Grad od dragog kamenja s dvanaest apostolskih stupova? To bi zaista bio raj.

Kako bismo tada razgovarali; vjerojatno bih Te samo blaženo gledala i plakala ,  moleći „Smiluj se, Gospodine, meni, grešniku“.

Muka od mojih grijeha i nesavršenosti moga života s puno nedovršenih poslova i neplaćenih dugova te blaženo istovremeno gledanje Tvoje svetosti, dobrote i ljubavi spojili bi se u jedno, u muku i uskrsnuće moje. Tako bih valjda počela uskrsavati, preobražavati se u vijeke. 409 2357