Mudrost u jaslama

Mudrost u jaslama

Evanđelje po Luki, glava 7, redak 33-34

33 Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Ðavla ima!'
34 Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!'

Nepojmljivo mi je koliko si bio običnjak, pravi i prost, jednostavan čovjek, Kriste, a svet. Kritika kritizerstva i nezadovoljstva ljudskog tako je božanski čista i jednostavna, spontana i ljudska, sve u jednom.

Tako jedino može progovoriti Sin Boga živoga i Sin Čovječji, nitko drugi, nikakva osoba u svetoj hijerarhiji, niti kakav ljudski ovozemaljski um može tako nešto reći, a ne biti kritičar i nezadovoljnik. Iako kritika može biti pozitivna, grijeh je taj koji stoji iza ovakvih i sličnih riječi jer onaj običan čovjek koji bi izrekao kako ljudsko srce nikada zadovoljno nije, zapravo bi to ponajbolje spoznao po sebi samome, po grijesima svojim, po grijehu nevjere u kojoj je čovjek neutješan i pesimističan pa mu nikada ništa nije dovoljno dobro; kao da je kakav kralj i imperator koji neprekidno nešto izvoljeva i žali se, takav je grešnik – čovjek.

A Ti si se toliko učovječio da zboriš naizgled isto kao svi mi, svi mi mislimo kako su ljudi nezadovoljni, odnosno grešni i malovjerni u Gospodina, Boga Svemogućega. No, svi mi mislimo kako smo bolji od drugih ako drugima velimo da su previše nezadovoljni, a zapravo smo isti kao i oni kojima upućujemo kritiku.

No Tvoja kritika, Sine Čovječji, nije uopće nikakva obična ljudska kritika. Iza ovih običnih Tvojih riječi u jednom svakodnevnom razgovoru krije se zapravo strahota i veličina Gospodara nad vojskama koji jedini ima pravo suda nad čovječanstvom te milosrđe i ljubav neizmjerna Djetešca koje je u svojoj ljubavi prema čovjeku ovisan kao nejače od majke. Iza ovih riječi Tvojih stoji Svetost sama, nasuprot čovjeku koji je nesvet, odnosno grešan.

Evanđelje po Luki, glava 7, redak 35

35 Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."

To si Ti, Isuse, u svojoj riječi.

1809 807