Država, to nisi ti

Država, to nisi ti

Što mislim o ratovima? Uvijek će ih biti.

Posljednji rat je rat sa samim sobom.

Svatko, tko se ne umije sam pred sobom otkriti,

usaglašuje se s drugima, sa mnom i s tobom.

Kada će to biti da svatko ima svoj vlastiti glas?

Zar istinska demokracija voli subjekte?

Zar nije to samo lutanje i glasanje za spas,

zar nije demokracija sustav koji rađa objekte?

Kako bi inače bilo da ne znaš za koga glasaš

i da ne znaš hoće li te prevariti partije i stranačje?

Uvijek moraš birati ti, bilo čime da se opasaš,

i to između jednakih. Gdje je tu mišljenje svačije?

Narod politiku ne vodi, niti može protiv moći.

Hrpice prosvjednika odaju kakva je zapravo vlast.

Nikada demokracija neće bolja biti, niti će moći

postati sloboda jer uvijek netko ima prevlast.

Desni žive u prošlosti, lijevi sanjare o budućnosti.

Između njih svi su protivnici, ali koaliraju-

-eto ti opet uzaludne borbe jer se tvore nemogućnosti

da svi pojedinci samostalno zasviraju

kao u nekom normalnom, ali idealnom orkestru.

Ako si se već opredijelio za šutnju,

zašto pokazivati neposluh? Zašto brata i sestru

tražiti da se odlučuje za ljutnju?

Pa neka pogine, kao što si poginuo i ti,

onoga trenutka kada si nekoga već izabrao.

Neka barem predaja bude do krajnosti.

Ne boj se, predajom se je i Krist opasao.

Dopusti onome tko tvojom voljom vlada

da se sam pokaže i ukopa se što prije.

Ne paničari, nije bilo pa neće biti nikada

da se diktator uspješno i dugo krije.

Plivaj niz rijeku, dodaj svoju snagu

velikoj masi vode koja bujicu stvara;

u svakom slučaju otići ćeš k vragu,

ali za sve to samo neka vlast odgovara.

Zašto bi prosvjednik bio povod vladavinama

da stvaraju vojsku i pooštre svoje zakone?

Zašto ne bi narod vježbao na violinama

dok vladavina sama od sebe ne klone?

Svatko bi naučio samoga sebe upoznati

dok svijet uvijek ide stazom svoje pohlepe.

Dobro je dok ne tuku, ne moraju ništa dati

subjektima osim vode, i da se ohljebe.

Ova vremena nisu tako napredna

da bi subjekti neki dobar orkestar stvorili.

Ratovima se ne stvara violina jedna,

to znaju oni koji sa sobom su se borili.

Prosvjednici su oni koji su preživjeli

svoje samoubojstvo kao likovi bez bora.

Oni kao da još nisu nikada doživjeli

kako je svaki rat poraz i ginuti se mora.

Vrlo je lako izazvati prosvjede

nekom dobro tajmiranom akcijom vlasti.

Dok izabrani u foteljama sjede,

gledaju kako ih prosvjednik igrom časti.

Tada se bilježi kakav je profil prosvjednika.

Tada se izabire tko neće dobiti ništa.

Tada vlasti znaju kakvoga moraju uzeti oblika

i još lakše vladaju usred prosvjedišta.

Tamo gdje psi nervozno laju,

niti jedan neće opasno ugristi.

Oni subjekti koji ne urlaju

jesu stvarni demokrati i pacifisti.

Na čijoj si ti strani, redovno je pitanje,

kao da to se može birati.

Pojedinac je važan, a ne objektivno stanje.

On mora sam violinu svirati.

I tek kada se okupe instrumentalisti,

izabiru se najbolji subjekti - vokali.

Demokrati  su samo „masa“, marxisti

ili oni koji su svoje živote predali.

0409 313