Kako da Te ne volim

Kako da Te ne volim

Sjećanja mi dopiru do onih dana

kada se nije s rođenjem krštavalo,

a krstu svojemu slavim rođendana.

Nije mi se Krista tada predavalo.

Ovo danas je mila majka

prema onome kako je meni bilo,

ali je u biti to ista hajka

kao i tada kad me je majčinstvo rodilo.

U raljama kontroverznog imperatora

također se čovjek opredijeliti morao

kao i danas, kad imamo nježnog diktatora

i kao tada kad nas je rat izborao.

To je sve samo još jedan dokaz

da je opredijeljenje svako besmisleno,

svugdje i uvijek postoji prokaz.

Ljubiti sve ljude pravo je i osmišljeno.

I oni što nas ekonomijom sada mame,

te u isto vrijeme nas i kažnjavaju,

izgledaju ludi od vražje pomame

dok im se riječi sve sukobljavaju.

A oni koji još nisu „emancipirani“

i koji ratuju neprekidno

još su više ekonomijom drogirani;

svima je nekako nezavidno.

To je slika nezrelosti čovječanstva

koje proždire svoje vlastito potomstvo,

i zemlju, i svemirska prostranstva.

Nitko ne zna prirode ustrojstvo

pa se borimo još i s posljedicama

koje nam uzrokovaše dragi prethodnici.

Konji galopiraju svjetkim ravnicama,

a prate ih medijaški prijenosnici.

Svi se zapravo ravnaju po intuiciji

koja izgleda općenito stihijska,

a ne priznaju je ni u kojoj instituciji

koje ima sva ta potjera i stiska.

Kako da Te ne volim, Isuse,

koji mi dade ovu staračku dob;

kako da ne vidim kako smo se

razbili svi preko križa Tvog?

1809 2329