Ne prilazi mi dugo, dugo

Ne prilazi mi dugo, dugo

Niti jednom ne poljubi me, nikada. Od mene želje nećeš saznati.

Samo čistoći tvojoj ja vjerujem strasno jer ja još čista nisam.

Naravno da bez Boga koji je ljubav ovo nikada ne bih mogla savladati.

Pred očima mi lebdi samo nevini osmijeh tvoj kao narisan,

a ja, smiješila sam se samo, poslije tek spoznadoh,

dok smo kovali plan i sklapali naš savez o jednoj radosnoj žrtvi.

I ne smijem plakati, ali te smijem tražiti kradom

da bi Bog imao stalnu potvrdu da ni naša ljubav, ni mi nismo mrtvi.

Ne prilazi mi dugo, dugo dok sjene sumraka okolo plutaju;

i puštaj me ludjeti, iskati Boga i moliti za nas.

Ne javljaj se drugačije nego samo šapatima koji ne lutaju

već točno u mojoj srži stvaraju mi žića kras.

1009  1931