Svijetleći objekti

Svijetleći objekti

Duhovno svjetlo kao prvo se odražava na licu ljudske osobe kao veoma plemeniti izražaj poniznih očiju i crta lica te u stavu i djelima osobe koja su laka i elegantna.

Duhovno svjetlo nema nikakve veze sa svjetlosnim zrakama i bolje se vidi u polutami, to jest, duhovno svjetlo je uglavnom crno, tamno-sive boje poput neke sjene, a može biti i rumeno kao Krv Kristova.

Kada te osvjetljava duhovno svjetlo, to znači da čuješ Božju riječ onako kako je pravedno. To nema veze s očima, s onime što oči ljudske vide jer oči duhovne čine ove vidljive oči tamnima, sjajnima i poniznima.

Kada vidiš zaista ovim očima da nešto svijetli, to je samo za tebe i zbog tebe i zbog onih drugih koji to svjetlo ugledaju. To je poruka koju razumiješ samo ti, a možeš je prenijeti drugim ljudima tako da naviještaš ono što si čuo u skrivenosti i to na sav glas, a ne samo tako da zboriš kao neka zbunjena luda i čudiš se kako si vidio da nešto svijetli.

Ako vidiš da nešto svijetli, to je Duh Kristov koji je Riječ i dar za tebe. Oko dara Duha Božijega se moraš potruditi, a ne ga pospremati u kutije, u kuće i kipove, pod zemlju, u sanduke ili pokušati fotografirati, ali možeš se baviti fotografijom ili crtanjem ako ti riječ prava ne ide iz tebe ili ako ne pohađaš vjerske nauke.

Duhovno svjetlo vidi se sluhom. Uz to postoji i slutnja u tebi koja je neopipljiva, krhka i teško dokučiva; ona teži samo jednome, a to je slušanje i naviještanje Riječi koja je Bog i Svjetlo i Duh u tebi, a teži napajati toplinom svoje ljubavi cijeli svijet, to jest sve ljude, žedne posebno riješiti se grijeha ili protumačiti onu slutnju koja ih kopka, slutnju o tome kako je Bog Otac i Sin i Duh Sveti prisutan u čovjeku ako čovjek ljubi nekoga.

Najveća prepoznatljiva osobina duhovnoga svjetla jesu ponizne oči, kretnje, djela neznana i govor Svetog Pisma, Radosne vijesti o Presvetom Trojstvu koje je izvor, početak, hod i vrhunac svjetlosti.

Svjetlo bez Božjega govora nije duhovno svjetlo nego osjećaj koji je nestalan jer um teži senzacijama, odnosno želi vidjeti i opipati svoju slutnju, odnosno Duha Svetoga koji je nevidljiv ako nije na čovjeku i u čovjeku koji ima taj dar da svjetlo nekakvo vidi.

Ako je čovjek bez govora, njegov duh moli Isusa, Sina Božjega, a to je također duhovno svjetlo čovjekovo i Božije. 2409 732