Križ Stjepana, Prvomučenika
Ne mislim, Gospodine, da moram ostaviti u
neznanju nekoga ili ga pustiti da spava jer samo Ti si svet, a ja sam grešnik.
Samo Ti možeš govoriti o sebi svima, a čak i tada Te razapinju. Pa neka i po
mojim grešnim usnama i govoru iziđe svjetlost Tvoja na vidjelo, neka se trgnu
barem oni što mi odgovora ne daju, niti prave riječi na moju riječ nemaju;
ljudi mogu samo reći da ne vjeruju ono što ja vjerujem i da misle drugačije od
mene, ne može mi nitko osporiti mojim razlozima ono što govorim u vjerskome
svome saznanju.
Svijet sam protiv sebe govori dok ja, čak i
kada misle da govorim suprotnosti, opet govorim istinu jer si to Ti, puno veći
od naših spoznaja i navika, najveći i jedini. Postoji toliko istinitih tvrdnji,
a tako malo izbora pred nevjernikom koji često misli samo ono što je crno ili
ono što je bijelo; ne vidi u svom neznanju kako jedna tvrdnja ne isključuje
mnoge druge tvrdnje.
Ne znam što ću reći. Znam samo da mi Ti
daješ govoriti.
To nikako nije pitanje svjetovnoga znanja i
obrazovanja, to je iskustvo molitve i sakramenata Tvoje Crkve. Nije uzalud ono
što mi u molitvi “pada na pamet”, nije ludo. Sve si to Ti jer samo s Tobom
uvijek razgovaram, jer si mi Ti Prvi i Posljednji, uvijek.
Kriste, u ruke Tvoje predajem duh svoj.
Po tome znam da će čuti onaj koji mora čuti, čak i ako ja ne znam za
njega nego govorim nekim drugim ljudima. Nikada se ne zna dalekosežnost Tvoja,
niti ja znam koji su naumi Tvoji. Ti želiš da se svi ljudi spase, što je
jednome povod za mržnju, mnogima je možda povod da se trgnu zbog Tvojega
prisustva i da barem počnu razmišljati i da se malo zamisle nad nekom riječi.
To ne mora uopće biti ono što ja želim reći, najčešće je to nešto sasvim drugo.
Zahvaljujemo Ti, svemogući Bože, za sva
dobročinstva Tvoja, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova, amen.
2612 2049
Nema komentara:
Objavi komentar