Čuvaj se zadnjega stiha

Čuvaj se zadnjega stiha 

Čovjek kojega nema, to si ti, koji svojim odsustvom govoriš puno.

Vjerojatno postoji dobar razlog zbog kojega te nema.

Zašto ja se moram vjenčavati s onim s klimavom krunom,

zašto rekoše mi uopće neki ljudi da se umrijeti spremaš?

Da nisi onomad poslao svoju majku mojoj materi u prošnju,

ne bih uopće znala da očevi zaista postoje i da nisu oni moji dečki.

Sada spola tvojega ja tražim jer sam napipala mošnju

pa mi nije jasno zašto neki pišaju stojećki.

Ako te osudiše, zašto mi ne reče

da ti sa mnom nikakve veze nemaš;

zašto priredi mi ono malo sveče?

Zašto sada negdje jadan drijemaš?

Da li da ti zahvalim za život

ili da te pokušam prisvijestiti, ne znam.

Ja sam ti bila jadan skot,

ali danas, evo, ti si meni nepozvan.

Dobro mi je došlo postojanje tvoje

jer sam puno toga tajnog spoznala.

Čak i ono što se zove „dugine boje“.

Za porod svoj sam od tebe doznala,

iako mi nisi niti riječcu rekao, vidjela sam tebe i tvoj dom.

Slavan si bio pa se ponosim. Ah, da, pronašla sam Oca svoga

i moram priznati da je zaista pravo muško. Imala sam slom

kada spoznala sam da je On i u tebi i da ljubiš Boga moga.

Jednoga dana ja ću k tebi doći, pričat ću ti sve potanko;

kako sam otkrila more i kamenjare, selo svoje i domovinu.

Samo jedna stvar je u svemu sigurna: svakim urankom

pjevam kao da sam izlegla se od bure i utopila u vinu.

2013-12-28 10:30