ponedjeljak, 16. prosinca 2013.

A što sada...?



Ako smo počeli kao duše i bili kod Boga i ako smo načinili nepodopštinu, onda se upitajmo :  a što sada?
Idemo ponoviti gradivo. Odakle znamo da smo počeli kao duše i da smo bili kod Boga i da smo učinili nepodopštinu? Pokupili smo to znanje iz nekadašnjega ljudskoga znanja, iz predaje ljudske i iz starih spisa? Valjda da.
Zašto se ne držimo toga i dalje, zašto bježimo naprasno u nove knjige? Jer ne možemo proučavati svatko sam za sebe sve stare spise.

Tražimo sadašnjicu.
Što sam izvukla iz starih spisa i predaje i što sam zaključila? Da su istinite. Jer inače mi to ne bi ušlo u moju vjeroispovijest. Mene spisi nikamo nisu doveli nego naviještaj drugih ljudi koji su proučavali stare spise.

Dakle, čitam, slušam, ali i kritički promišljam da li se slaže s onim što znam do sada jer ono što sam zaključila do sada jest istinito po mojem mišljenju dok ono što se ne slaže zaboravljam ili ostavljam kao nebitno.

Što dalje proučavam i doživljavam, to se otvaraju sve veće mogućnosti i sve polakše idem u proučavanju jer mi treba vremena da usvojim za većinu predpostavki neki zaključak koji onda promatram kao istinit pa tek zatim mogu čitati dalje ako imam vremena.

Kad nemam vremena, ne čitam stare spise koje još nisam prešla. U isto vrijeme ne mogu još tvrditi da je nešto istina,  ali mogu razlučiti barem nekoliko pojmova, odnosno zaključaka koji su sigurno istiniti.
Kad nemam vremena, tražim najbližega do sebe, ali uglavnom moram ići onim istim ljudima reći ili ih pitati: što sada?

Zaključak: puno više toga čvrsto vjerujem nego što mogu dokazati.

Kako ću prenijeti ono što je istina i ono što čvrsto vjerujem? Samo dokazima, argumentima ili neposrednim komuniciranjem i općenjem sebe. U to ulazi i način života moga. Moram kao prvo živjeti ono što vjerujem, a to znači da moram poprilično dobro poznavati ono što vjerujem, iskusiti na što je moguće više načina, i razumom i tjelesno.
Subjektivno, ali i poopćavanjem. Tražim istomišljenika, tražim onoga koji mi je navijestio ono što sam isto našla u spisima. Ja sama, ali i u društvu. Moram priznati društvo, odnosno drugu osobu jer inače neću spoznati o čemu mi ona pripovijeda, a trebam ju. To je ljubav. Ona je bitno polje između mene i društva, ali je ona i u meni, i u isto vrijeme je u društvu. Čovjek naginje jako tamo gdje nalazi više i više ljubavi pa to može odvesti čovjeka u osamljivanje od ostaloga društva. No, nikada čovjek ne može sav biti ljubav, a to znači da ne može u bijegu i osamljenosti u malom okruženju nakupiti dovoljno ljubavi jer iz njega izlazi i u njemu postoji nešto bitno što ljubav nije. Iz toga proizlazi da je poželjno ići u društvo više, a bježati u osamu manje. Ići više u društvo je nemoguće ako čovjek ne zna u što i što čvrsto vjeruje. Da bi čovjek znao što je istinito, mora puno razmišljati i u isto vrijeme se mora kretati u društvu.

Zašto za pustinjake govore da su mudri? Zato jer većina ljudstva nije došla do istinitih zaključaka pa čita spise pustinjaka povremeno, a zatim odlazi u društvo. Tako dolaze istiniti zaključci u društvo, a u isto vrijeme društvo donosi pustinjacima opće prihvaćene istinite zaključke.

Zaključak: idealno bi bilo kad bi odnos pustinjaka i društvenih skupina bio podjednak.

Nije dobro bez istomišljenika ići u društvene skupine, a nije dobro niti otići u drugu krajnost, odnosno, vjerovati površno da je istina sve što društvene skupine vjeruju. Nije dovoljan jedan čovjek za čitavo društvo. To bi bio dokaz da Bog nije prisutan. Ako znamo da je Bog prisutan, tada vjerujemo da ne možemo vjerovati sve, ali i da ne možemo vjerovati samo jednom čovjeku. Zato je Bog dobro uredio svijet jer je omogućio ljudima da imaju skupine istomišljenika. Oni su i pustinjaci i nalaze se u društvu. Oni se zanimaju proučavanjem onoga što vjeruju čvrsto.

Zaključak: dobro je biti pripadnik religiozne skupine. Najbolja religiozna skupina je ona koja ima najviše istinitih podataka. Najbolja je ona skupina u kojoj možemo živjeti tako da imamo na dohvat i pustinjake i općenito društvo, to jest, ona skupina koja je došla u sve pore svijeta, povijesno i geografski.
2013-12-16 21:22

Nema komentara:

Objavi komentar