četvrtak, 5. prosinca 2013.

Ljubavna koncepcija



Ljubavna koncepcija
Samo želim podsjetiti te da još sam tu,
samo ti želim reći da te nigdje ne tražim
i da rijetko imam potrebu
da se više osnažim

jer nisam ja ona koja čeka
nego živi ovu jedinstvenu noć.
Ova postelja skromna, a meka
upija opipljivu moć.

Vrijeme je za promjene,
vrijeme drugo dolazi
poslije ovonoćne mjene.
Nešto zauvijek odlazi.

Nisam niti od iščekivanja,
niti sam nostalgična
jer nije još hora danja
i jednako sam nepomična.

To mi je od pamtivijeka,
ali bolje, puno bolje.
Ne nosi me grešna rijeka,
ja sam ovisnik od tvoje volje.

A ti? Da li tebi nešto znači
više od ovoga doma,
zar nemaš oslonac još jači
od ovoga skromna toma?

Zar nije ovo mekinjasto tlo
ona staza, puna zvonika,
po kojoj ne putuje svjetlo
nego mi, izpotiha?

Ni ptice još ne očekujem
nego budim se od milja;
samo ponoć proslijeđujem,
ponoć od svega obilja.

Drago mi je što želiš slaviti
uz one psalme pokorničke,
to nam je ljepota naše biti,
neuhvatljive i zajedničke.

Drago mi je što bdiješ
i tako strpljivo promatraš
kako sporo ja, kap po kap, pijem
samo ono što podmataš

pod moje žedne asocijacije.
Plemenito srce tvoje,
tvoje nježne ovacije...
moje usne samo broje

i ne znaju izračuna.
Lijepa, prelijepa je vječnost,
matematički mira puna
kao od zviježđa mliječnost

ili kao breze, pritajene
iza visoke živice
koja samo otkriva zatajene
mnoge ranjene ptice.

Sjećaš li se naših starih,
i kako slobodni smo bili,
gledali uzrok svih stvari,
miješana nektara pili?

Sjećaš se, znam,
jer kako bismo inače
smiješili se svima utaman
krčeći silno drače;

ne povratilo se,
iako je sada puno teže
pronaći nešto loše,
pridignuti one koji leže.

Ova noć je samo isječak
lijenoga opuštanja,
samo jedan nježni tračak
potpunoga spuštanja

u traganju po ponornicama
koje niti ne diramo
ne bismo li sišli još manjim stepenicama.
Samo stojimo pred dramom

veličanstvena stvaranja,
sretni i zahvalni do neba.
Tu nema varanja,
tu je otkrivena Bat-Šeba,

uzalud sakrivana
od pogleda kralja,
dugo prikrivana
plodna utroba dalja

na kojemu lebdimo sada
kad su nas ostavili
da u nama ponekad ovaj mir zavlada
kako bi opet postavili

Svetinju na tron iznad oltara.
Vojske anđela nailaze,
neka donesu ti slatka dara.
Tihi ptići izlaze,

ali ova lijenost ne mari,
čak i poliježem ponovo
da još jednom pokvarim
koncepciju svijeta ovog.
06122013 0450

Nema komentara:

Objavi komentar