nedjelja, 1. prosinca 2013.

Predana umiranju



Predana umiranju
Strah me je bilo, za umiranje lagano se spremah,
a Gospodina sam molila za muke.
Pjevajući otišla sam u dubine mraka u kojemu drijemam,
propjevat ću opet iste nauke.

Umrla sam opet svijetu da bih obnovila slavlje
pa ću tako nastojati proniknuti vrijeme Blagdana.
   U tom mraku  najmanje je važno moje zdravlje,
   najmanje je važna ova krasna smrt polagana.

   Htjeli su me okovati, željeli su da mi pred očima pukne
   mnogo zla i premnogo slabosti u grijehu.
   Mislili su da kod mene često neko nasilje rukne
   pa su me provocirali, ginući u smijehu.

  Još je bilo sličnih podvala, niskih udaraca
  kojih ljudi obično se straše, naročito bolesne žene.
  Ni to nisam doživjela, nije bilo žmaraca,
  niti one boli, niti muke, stvorene za mene.

  Ne znam kada imalo bi prestati moje umiranje,
  ne znam da li poslije drugačija ću biti.
  Sada je samo meni važno u Djetešce uviranje,
  ja sad moram svoje slavlje slaviti.
  021213 0259

Nema komentara:

Objavi komentar