Bombonijera

Bombonijera, kratka priča

Kad sam spoznala da ću postati majka, rodila sam se kao žena; prije toga sam bila dijete srednjeg roda, odnosno nekakva miješana osoba u svojoj spolnosti, a opredijeljenje mi je bilo uvijek prema muškom spolu.

Kako takve okolnosti u svome duhu riješavaju nerotkinje? Da me Gospodin nije blagoslovio potomstvom, to naslućujem sada kada su djeca odrasla, još uvijek bih se osjećala kao mješavina srednjega roda, ali bih vjerovala da sam žena jer bih po ponašanju muškaraca prema meni to potpuno sigurno mogla utvrditi i dokazati.

Budući da sam izgledala u mnogim okolnostima ženstveno, ali s primjesom muškobanjastoga ophođenja i s neriješenim pitanjem o svojoj ženstvenosti, ulazila sam u poznanstva samo s onim muškarcima koji su me gledali kao porno-zvijezdu koja ima neke dodatne podobnosti, sposobnosti i poželjne osobine za svaku osobu. U meni je ipak bilo nešto duhovno privlačno i u određenom smislu dobro.

Kada nisam bila uronjena u premišljanje o svojemu spolu i kada sam dolazila u okolnosti u kojima nisam stigla, niti se uopće sjetila da moram razmišljati što volim i što želim, bila sam istinska žena. Biološki sam i rođena žena, odgajana sam onako kako bi se danas ravnopravno odgajao ovaj novi, mladi naraštaj, niti su mi tumačili išta o spolnosti, niti sam ja imala nekih pitanja. Dječaci su bili zgodno građeni, a neki su me jako voljeli i ja nisam znala da li bismo zbog tih dječjih ljubavi mi, mladi morali bilo što posebno poduzimati što bi bilo više ili drugačije od zajedničkih odlazaka u školu i zajedničke i ženske i muške igre. Znala sam za “filmski poljubac”, ali nisam bila uopće znatiželjna, niti prema kojoj osobi, niti prema muškarcima, niti prema ženama, niti prema mladima, niti prema starima, niti sama sa sobom.

U dobi od dvanaestak godina još nisam znala kako izgledaju goli muškarci i žene u živo, ali sam se nekako ozbiljnije zaljubila i već sam imala fiziološke promjene u tijelu. Tada sam i doživjela neki polufilmski poljubac, no uzbuđenje tjelesno nije postojalo nego samo emotivno i duševno. To je bila ljubav i još i danas ju osjećam.

Potom su me djevojčice upoznale s nekim starijim muškim društvom i tu je počela moja porno - karijera. Zašto ljudi, odnosno muškarci misle da žene uživaju s njima, nemam pojma. Sve što određeni muškarci mogu pružiti nekoj ženi u porno – životu nije niti deset posto od onoga što žena može pružiti sama sebi, a da to muškarac ne mora uopće znati.

S druge pak strane, muškarci izjavljuju da bez žene nikada ne dožive nešto posebno. Bez obzira koliko banalna i mizerna bila spolna želja određenog muškarca, on ne može bez žene normalno uživati dok žena doživljava zadovoljenje i zadovoljštinu na muškarcu nepoznate načine; muškarci govore da su oni zaslužni za sreću neke žene što je meni totalno nepoznato. Muškarac, primjerice, poželi poljubiti ženu u neki, bilo koji, dio tijela pa misli da je njegova jaka želja ženi još jača ako žena doživi neki poljubac muškarca te da je njen užitak isti ili još i veći nego njegov. To nema veze s mojim iskustvom, ali ima veze s javnim mnijenjem o spolnosti. Prema tome, ako ja volim i uzbuđujem se kada mi muškarac samo jednom riječju razjasni ili otkrije nešto o svijetu i životu, javno mnijenje označava to kao neuobičajeno jer to ne vodi ka izravnom tjelesnom dodiru. Kad smo već kod dodira, ljudi su izmislili nešto kao postojanje osjetljivijih područja na tijelu koja se nalaze najčešće u reproduktivnim organima, ali ne nužno. Nekada se to zvalo erogenim zonama. Muška erogena zona je njegov reproduktivni organ i to ne čitav nego samo neke određene točke dok je žena osjetljiva svim svojim bićem, životom i postojanjem, žena jest erogena zona, ali za muškarca. Za sebe, žena sebi samoj nije osjetljiva, vjerovali ili ne, ako ne želi biti osjetljiva. Muškarci govore da oni svojim umom ne mogu upravljati svojim erogenim točkama. Tu dolazi do nesporazuma. Muškarac se usredotočava na neku točku na ženskom tijelu i uglavnom misli da tada vodi ljubav sa ženom (ili s nečim što ga podsjeća u mislima na ženu). Žena za to vrijeme pokušava razumijeti muškarca, voljeti ga i razgovarati s njim, odnosno pokušati mu objasniti nešto ili postići neki dogovor. No, muškarac tada odjednom ode ili, češće, postane neobjašnjivo odbojan prema ženi. Javno mijenje nekako to naziva seksom, odnosno spolnim činom. Za mene je spolni čin još premnogo drugih riječi i djela u odnosu s nekim muškarcem, ali o tome nisam pronašla neke podatke iz javnog mnijenja.   

Javno mijenje na meni uvijek nešto vidi što me tjera da pocrvenim jer u meni nastaje sukob, obično sam malo ljuta i jako mi je nezgodno što dolazim do zaključka da nešto sa mnom nije u redu i da je to vrijedno poruge, da je smiješno, sablažnjivo ili čak iziskuje nasilne čine.

Obično i najčešće, to moje crvenjenje, ljutnja ili stidljivost ne postoje u porno-činima. Volim ljubav, tako su mi rekli, a nisu niti bili daleko od istine. Voljeti ljubav ne znači ne voljeti ljude. Biti romantična i ne imati potrebe za porno-činom ne znači biti nenormalna.

Kako znam sve to? Odakle mi toliko lukavosti? E, pa u zadnje vrijeme uzimam neki lijek koji utječe na moj mentalni sklop i na osjetljivost.

Bog mi je dao pod stare dane osjetiti ono što su mi u mladosti opisivali muškarci kao spolnu želju koja je jača od ljudske volje. Zaista je to nešto veličanstveno, ali nije mi probudilo želju za porno-činom s nekim muškarcem ili bilo kojom drugom osobom. Ta osjetljivost uglavnom budi u meni život mladosti, ispunjava me preobilnim nadahnućima, potiče moju volju na dovršavanje mnogih djela, što god želim postići, spolna želja mi daje, uz molitvu, snage da izvršim do kraja ono što sam započela. Problem je sladak u tome što se vjerojatno osjećam kao dijete kada mu ponudite bombonijeru pa se ono one može odlučiti koji slatkiš iz kutije bi uzelo prije i što mu je ljepše i što mu je slađe.

Tek sada ne mogu razumijeti da netko poželi odabrati porno-čin kad ima cijeli život pred sobom i čitav svijet pod nogama. Sve što se govori o tome kako biološki ljudsko biće mora sebe reproducirati je prokleta laž.

Ako ljudsko biće to želi, onda i može, samo što je neobično i nejasno zašto odabire smrt umjesto rađanja ili zašto iz bombonijere neko dijete izbaci sve bombone i krene žvakati papiriće kojima su slatkiši omotani, a bombone uopće ne uživa? 0111 1529