Ucijenjena rodnim
snošajevima,
zapretena duša
nagomilava uspomene
iz kojih požudno
izvlači opravdanja,
ali ne može. U
takvim slučajevima
iz nje bukte
pjesme i molitve poremećene
istom kada dođe
hora, neka manja,
i ona izbacuje
pobrkane riječi
jednako kao što
se izbacuje uzaludno
sjeme
čovječanstva u njezinu mekanu srčiku.
Brbljavica, koja
prazni svoje mliječi,
slika je pogrda
na Raspeto Tijelo trudno
u vremenima kada
čovjek samo gleda tu sliku.
Da li je lakše
pretrpjeti
brbljavu ženu
ili razbludno
prosipanje?
Riječi Živoj
uvijek je mrijeti
pa tako, na
smjenu,
pada grijeh i
ginu sanje.
0411 0506
Nema komentara:
Objavi komentar