Veselim pederima

Veselim pederima

Ne znaš koliko sam puta pustila od sebe strasne želje za potomstvom

i da mi obitelj bude sveta koju sam ostavljala.

Ne znaš kako čeznula sam za pravom obiteljskom atmosferom svom

i tolerirala cure i dečke koje sam zabavljala.

Ne znaš kako čezne vijekom srce moje za prostim zajedničkim stolom

oko kojega se okuplja, moleći, dječurlija,

a otac sjedi na čelu stola. Ne znaš koliko puta me je probolo

saznanje da obitelj pravu nemamo niti oni, niti ja. 

Koliko je tugovalo moje srce usred društva djevojaka

koje pristaju na sve jer ne znaju što imaju

pa se upuštaju u bijedne, zlobne veze, gotovo svaka,

umjesto da se za obitelj otimaju.

Koliko je izgubljenih momaka koji za majkom plaču

dok pokušavaju zagrliti onoga drugog momka do sebe

jer ih djevojke ne žele, traže samo igru i zabavu jaču;

koliko su momci iskvarili djevojaka bez ikakve potrebe.

Ne znaš možda još niti to koliko je starih ljudi, napuštenih

jer nisu stvarali obitelj sred mnogih praznih stolova

nego samo tražili su uvijek drugo sred kuteva zapuštenih;

jer nisu saznali za ljepotu raznolikosti spolova.

Ne mogu te upozoriti jer nećeš me saslušati i razumijeti

jer gledaš gluposti oko sebe koje poslužuje ti sustav bogataša.

Bila sam tamo gdje djeca istorodnih sretnih roditelja žele umrijeti,

bila sam tamo gdje polusvijet sam sebe jedva podnaša.

Pronašla sam čistoću srca u sebi i predala je dalje.

Naraštaji moje krvi ne znaju razliku između mame i tate.

jer ih nisam naučila; ne znam kako obitelj postaje,

znam samo da me primi živac kada ljudi se istoga roda dohvate.

281113 2202