Ponovljeni zakon, glava 9, redak 1
1 Slušaj, Izraele! Danas prelaziš
preko Jordana da sebi podvrgneš narode i veće i brojnije nego što si ti; velike
gradove, s utvrdama do nebesa …
Slušam Te, Gospodine, kako mi pripovijedaš; odlučnim, toplim
glasom
Sluge svoga dozivaš me imenom. Okrećem se i dobivam svoju
krsnu svijeću. Poslušno ju uzimam i učim kako moram upaliti svijeću i držati je
te kako moram stajati dok slušam Riječ Tvoju. Preda mnom je voda krštenja i
ulje pomazanja, u meni pozorno nenaviklo uho napinje se kako bi spoznalo kako
ja to umirem, a uskrsavam u Tebi, što bi to značilo.
Slušam Te, Gospodine, kako mi govoriš da sam Ti
najvrijednija od svih i moja nenavikla usta samo šute i gledaju plavkasto
sunčano nebo jer ne znam gledati Te u sebi; kako sam to ja, a nisam ja.
Slušam Te, Gospodine, kako me očekuješ, a moje nenavikle
misli bez sadržaja čekaju da izgori krsna svijeća; kako to gorim, a rađam se?
“Slušaj, Izraele!”
Čujem Te, Isuse, kako me opominješ; opraštaš, obdaruješ i
vrlo često me pitaš da li se prisjećam, da li pamtim, da li znam detalje i
događaje koje zajedno proživljavamo , nenaviklim srcem tiho, u sebi učim
istjerati glasno svoje ime kad me pitaju tko si Ti i predstavljam se, odgovaram
da ja sam Tebi jedno samo ime koje postoji. Slušam Te i odgovaram: Da, to sam
ja, Izrael; neka mi bude po riječi Tvojoj, po premilosrdnoj riječi Tvojoj, koji
živiš i kraljuješ u vijeke.
0111 1847
Nema komentara:
Objavi komentar