Putnik i njegov cilj

Proći  ulicama kojima  si jedva na jedvite jade propuzao da bi konačno došao na cilj, u spas, i ponovo proživljavati to sve, nema smisla. Duh uvijek teži dalje, prema naprijed; osvrtanje je samo pregled koji upućuje na ono što je bilo dobro i u čemu treba ustrajati. Problem nastaje kada vam netko ne priznaje da ste stekli kompetenciju za nove trgove i ulice nego vas provjeravaju i omalovažavaju. To se događa neprekidno. Morate se dokazivati dok ne spoznate da je to nemoguće izvesti. Boli vas i sve više se osamljujete jer vam drugi samo ometaju putovanje.Tada se i upitate zašto činite sve što činite ako nema nikoga s kime biste to podijelili. To je traumatična spoznaja, ljudi ne znaju dijeliti, znaju samo hrliti prema cilju svojim ulicama. Neki čak i dijeljenje s drugima drže svojim ciljem, ali ipak se iza toga krije neki drugi cilj: ostvarenje sebe samoga.

Pogrešno bi bilo odmah pomišljati kako su svi ljudi negativno sebični. To nije konstruktivna misao. Uzmimo da je to nešto poželjno, ići za svojim ciljem. Svi to činimo, ali je pitanje kako. Neki ljudi sami sebe izlažu kao nešto loše i pogrešno i, potpuno svjesni toga, nadaju se da će čovječanstvo detektirati to, uprijeti točno prstom i reći: „E, ovako nikada ne smijemo postupati.“ No, da bi čovječanstvo takve ljude vidjelo, oni moraju biti izuzetno dobri u svojem putovanju, makar ono proizvelo strašno negativan dojam.Puno ima takvih putnika koji ukazuju na ono što treba izbjegavati i to svojim vlastitim primjerom. Oni su podjednako značajni kao i oni kojima se mnoštvo divi i želi ih oponašati, barem ih spominje ako već ne zna nešto bolje, ima putnika koji samo to čine, ukazuju na ono što je dobro, a da sami nisu u stanju učiniti to na što ukazuju. To su često putnici koji nemaju cilja, nisu ga svjesni. Nije ni čudo da se nakon duga puta počnete osamljivati jer vi ste sami, a drugih putnika nema u blizini. No, to vas ne skreće bitno s cilja kao da ste predodređeni ili vama netko, odnosno nešto upravlja. Svojom vlastitom spoznajom da ste na dobrom putu prema cilju, vi pokazujete da ipak odlučujete sami o svojem putovanju i da ste gospodar svojega puta. Ili barem važan sudionik. Po mnogo čemu znate da, i kada biste željeli, ne biste mogli drugačije jer tada to ne biste više bili vi, ona osoba koja je prisutna kada vas svi ostave na miru, ona osoba koja jako dobro vidi vrlo često da je dobro procijenila ljude i prirodne, društvene i duhovne zakone i pravila ako ih ima.

Popratna pojava je na putu činjenica da ne činite uvijek onako kako ste mislili da biste morali činiti, odnosno rezultati  vaših akcija nisu očekivani nego iznenađujući. Dolazite do zaključka da vaše iskustvo, koje vam vrijedi najviše na svijetu, nema puno sličnosti s tuđim iskustvima, svaki čovjek je svijet za sebe. To je božanstvena spoznaja, ali se morate upitati da li ste normalni i spoznajete da ne možete uopće zboriti o nekakvoj normi, što god bilo i o čemu god se radilo.

Kada dođete na takve trgove gdje više nema ograničenja normale, dobivate puno šire spoznaje kao kad se uspnete visoko pa imate bolji pregled i doživljavate nove krajeve i drugačiji svijet, a to sve postaje vaše zasluženo imanje. Naravno da ste puno slobodniji i odgovorno razmatrate koji su vam prioriteti jer ste preslabi putnik za tako velike ulice, a budući da želite ostati na putu prema cilju, morate pažljivo provjeravati što će vas točno dovesti do cilja, a što ćete tolerirati oko sebe i čuvati sa strane dok vam ne zatreba baš ono što ste bacili u stranu.

Niste možda svjesni, ali nekako u tom trenutku, vama cilj nestaje pred nosom što može značiti da ste došli na cilj ili ćete ga malo modificirati. Ne bojte se ako ste ostali sami, ostati sam nije kazna za loše vladanje nego izazov za istraživanje nikada prokrčenih puteva.

Teško je, nakon novoga pregleda po okolišu, spoznati da morate ići dalje pa se zaustavljate često pred velikim izborom svakojakih puteva. Zaključujete da želite opet samo činiti ono što ste već i do tada činili, ali se ne snalazite pred izborom koji je ogroman. Ako vas odmah ne privuče bilo koji novi, a isti cilj, morate jedan po jedan izbor iskušavati. No, to može biti i zabavno ako niste tužni što ste tako usamljeni.

U isto vrijeme vidite da dobivate sve bolje i bolje poznanike, putnike koji su se također našli bliže, puno bliže svojim ciljevima. S njima možete provesti neko vrijeme, oni su nam također izbor i dar koji treba prihvatiti dok ne provjerite nije li pred vama netko tko svoga cilja nema, a mnogo ima darova do kojih ste vi mukotrpno stigli. Naravno da ne želite skretati sa svoga puta i preuzimati tuđe ulice koje izgledaju lakše jer vama nije bitno koliko je težak put prema cilju već vam je važno da vi ostanete vi, ako treba i nadograđeni.

Taktika i strategija kojom putujete je takva da cilju podlažete sve što vam se događa i, naizgled nezainteresirani za svoj cilj, vi pogađate točno što je neophodno da biste načinili nekoliko ogromnih koraka naprijed prema cilju.

Izgledate kao da neprekidno mijenjate svoje osobine, izgledate nepouzdano, izgledate tužni, pobijeđeni i usamljeni, ali kada jednom umrete, vaša djela i vaš put bit će prokrčen za mnoge druge ljude. To vas nije briga. Briga vas je da ste na cilju bili već puno prije nego što je vaša smrt nastupila.

08.02.2014 11:43