Sad se sjećam tebe u ovaj samrtni čas,
tvoje tragove prikazujem
revnom i mladom, zgodnom naraštaju.
Svim snagama prisjećam se nas
i nespretno odrazujem
po malo od svega što propuštaju
moji otvoreni dlanovi sa sjemenjem.
Ugodno je ostarjeti,
ovako, pred samim uzvišenjem.
Opskrbljujem svojim kremenjem,
a to su oni zavjeti,
koga prepoznam krštenjem.
Ovi moji vrapci vedro preživljavaju
temperaturne razlike
u Gospodinu, svaka čast;
ni moji dlanovi ne doživljavaju
sve one mrke slike
koje prikazuju propast,
ne. U tebi sam pronašla budućnost
koja sada, evo, zri.
Svega ima, samo ti si daleko,
tamo gdje cvate i moja poslušnost,
zato sada sretan budi;
tebe nosim uzduž i poprijeko,
a ti si meni opravdanje, ljubav sama;
ti si izvor na pučini,
usred vode oblaka i oceana.
Evo spasilačka tvoga tinjajuća plama
koji meni sunce čini
usred vrta moga procvjetana.
08.03.2014. 08:11
Nema komentara:
Objavi komentar