nedjelja, 2. ožujka 2014.

Susret na putovanju

SUSRET NA PUTOVANJU


Dogodi se kada čovjek putuje u samoga sebe, on nalazi u dubinama svoje duše, svojega identiteta, velike visine Božje. To je, naravno, pod uvjetom da je prebrodio veću količinu sebičnosti. Sigurno bi se moglo reći da postoje putanje po kojima neki molitelj pokušava ući u svoje dubine. Svaki puta kada to pokuša, kreće na isti način ako mu netko ne skrene pažnju. Čovjek molitelj prvo se rješava svih smetnji i negativnosti, to jest grijeha. To može tako potrajati godinama. Molitelj zapne na rješavanju uzroka nekoga svojeg uobičajenoga grijeha koji mu dugo vremena smeta i kojega uvijek spominje na ispovijedi. Budući da je vezan za svoje dobro i za svoj vlastiti život, iz ljudske takve sebičnosti proizlazi grijeh oholosti, čovjek sam sebi vrijedi previše i zaboravlja da mu je taj njegov dragocjeni život dao Gospodin. U tom trenutku, kada čovjek osjeti vezanost za samoga sebe, dobro je biti neopisivo zahvalan na tom običnom životu, a zahvalnost se jače pojavi kada čovjek već ima iskustvo vječnoga života, kada nije samo svjestan da je Božje stvorenje nego kada već dobro spoznaje da je sin Božji jer mu Bog daje da se rađa u molitvi i slavljenju života i Onoga koji život daje.

Kada je molitelj navikao predavati Kristu sebe i svoj život i tražiti premilosrdnu volju Božju, tada i nestaje puno od njegove oholosti. Tada čovjek otvara vrata Kristu koji ga čeka. Dovoljno je da čovjek rekne svaki dan tijekom duljeg vremena Bogu neka dođe k njemu i ostalo će učiniti Gospodin kojemu samo treba reći da Ga prihvaćamo i zovemo, to je važno kada čovjek moli, važnije nego tražiti milosrđe u nekoj potrebi. Milosrđe i uslišanje molitve puno brže dolazi kada čovjek prihvati volju svojega Boga kao ono što je važnije od bilo kojega problema i potrebe ljudske. Često tada molitelj dobiva nešto sasvim drugo od onoga što je nestrpljivo i nepromišljeno molio. Dobiva početke novoga života, ali ih ne prepoznaje odmah. Početak novoga života dolazi molitelju koji je već navikao više moliti Gospodina nego ispitivati sebe samoga. Što više čovjek ispituje Boga, to se brže mijenja u svetog i sretnog čovjeka. Brži je način ulaska u vječnost učiti o Bogu nego brinuti se o svojoj opstojnosti. 13.02.2014.  07:59





Nema komentara:

Objavi komentar