Volim reći da sam prešla neke pute,
a ne želim pripovijedati o tome.
Moj me ritam stari prati.
Zaboravljam svoje predrasude krute,
svoje misli, lepršave i trome;
stari sanak vrijeme moje krati.
Vraćam ti se, dome, zavičaju,
onim poznatim raspoloženjem,
onom smiješnom slikom smetenjaka;
ovog puta, sklona novom izričaju,
jamčim opet svetim položenjem
da je uslišana riječ mi svaka.
U Boga se uzdam istim stilom,
nespretno te tražim po sjećanjima.
Šapni meni jedan samo stih.
Ne zasjenjuj slutnju svoju mrtvilom
nego zasipaj me obećanjima
jer još uvijek pamtim njih.
03.03..2014. 23:40
Nema komentara:
Objavi komentar