Čega bih se morala odreći? Vraga i grijeha, sebe i moljakanja za sebe, svoje nestrpljivosti i kritike.
Kako se odricati nečega, a da to bude izvršeno u pozitivi; ne onako kao da se svim silama upirem NE činiti nešto, nego DA, činiti ono drugo što istjeruje zlo u meni?
Prvo, o grijehu se nikada ne isplati razmatrati kada ga jednom detektiramo.
Drugo, odricati se sebe znači predavati se Gospodinu.
I ovo zadnje, umjesto kritike, koja me je opsjedala kao da se želim osloboditi nametanja zlobnih primisli, služiti se pohvalama. Sada, kad znam što mi ne valja, bolje vidim da li je štogod preostalo i preživjelo kritiku koja mora postati pozitivna i konstruktivna.
Gospodin moj zna kako sam oduvijek mrzila licemjerje. Iskoristio je moje opsjednutosti kritikom i kritikanstvom kako bi mi mogao pokazati što ima loše u meni i mojim primislima da bih to uzmogla izbjegavati, odnosno kako bih mogla uvidjeti što preostaje kada pokušamo zanemariti licemjerje. Ostaje samo svetost, svetost svakoga pojedinoga molitelja. Ta svetost postaje žarko meni vidljiva, to su oni koji mole svim snagama svojim i uče ljubiti, moleći Isusa.
Odricati se moljakanja za sebe značilo bi predati na oltar svoje bližnje i onda kada mi je nešto neophodno potrebno, sjetiti se bližnjega koji je u nekoj većoj potrebi i uzeti ga na pik: moliti za njega, umjesto za svoj problem.
Još se jednoga savjeta sjećam: prikazuj svoje muke svakodnevne Gospodinu za svoje bližnje i potrebite, to jest kada mi nešto ne ide i kada sam neraspoložena ili nešto trpim, prikazati to i taj dan i čas Gospodinu za onoga kojega sam uzela na pik ove Korizme. 15.03.2014. 21:07
Nema komentara:
Objavi komentar