Tlakomjer

Prirodne su katatrofe

ništa prema ovim potresima

koji ruše moje strofe

oružjima podesnima.

Ruše mi se suze k duši

koja skupila se sva u jednu.

Ona samo oči ruši

prema mome srcu bijednu.

Iz ponora,

iz dna pete

uzdasi sonora

u grlo lete.

probijaju čeone,

tuku mi u sljepooči,

remete ione,

misao ih koči.

Vatra u mom čelu

i na potiljku

podiže mi kosu cijelu,

nalik nekom šiljku.

Molitva na usne silazi,

tihi mir me sad opušta

i do mene prilazi,

tlak se lako spušta.

Sve prirodne savršenosti

nisu dorasle ljepoti mira

što mi prodire kroz kosti

i u tebe tiho dira.

23.03.2014.  16:08