Ekumenistički izljevi

Ekumenistički izljevi

Izrazi “prana”, “kolektivno nesvjesno” i pojam Duha Svetoga njemu su se češće u životu zajedno nametali, a nije imao mogućnosti više o tome učiti i nije htio zbrzati neko loše znanje. Nije se mogao sjetiti kada je točno naletio na govor o prani, da li je to bilo nekako u isto vrijeme kada se dokopao europske filozofije, a sve mu se odavde činilo nekako jako nagurano jer tako je on veći dio života tragao po knjigama, knjižurinama i knjižicama.

Činilo mu se da nije, naravno, spoznao da li je prana živa osoba, ona je predstavljala neku polumateriju što mu sada nikako nije bilo jasno jer materija je sasvim nešto drugo od onoga što zovemo nematerijalnim. Ako je prana značila život, onda je ona slava Krista jer On jest Život, odnosno, prana bi onda bila i nešto živo. Tu je zastao. I biljke su nešto živo, ali nisu osobe. Nisu vrhunac stvaranja, čovjek. Dakle, prana je nešto prilično udaljeno od osobnosti iako je jedan od prevažnih uvjeta za razvoj osobnosti, ona predstavlja svježinu daha, bistar mozak, opušteno tijelo, miomirise i slično.

Koliko je izraz o kolektivnoj svijesti i podsvijesti sazreo u narodu, to nije pojma imao. Znao je jedva i za sebe, ali mu se činilo potpuno logično i normalno da tako nešto postoji kao što su kolektivna nesvjesna djela, a jedan grozan primjer su masovna okupljanja koja mogu izgledati stihijska ili kulturna i organizirana okupljanja mnoštva. Tu se pojedinci jako zanemaruju. U pojmu “narod” sigurno ne postoji tako jadan opis individualnosti. Narod je skup pojedinaca, identiteta i ima svoj identitet. Kolektivno nesvjesno bi značilo otprilike da identiteta nema niti pojedinac, niti neka grupa i da se “nešto događa s nekima među nama” što je prilično neodređeno, a lako može zavarati neiskusna čovjeka koji može zaključiti da je to isto što i ono kada kažemo da je Bog među nama. Bog je u nama kada se ljubimo ili razgovaramo, Bog se predaje kao Osoba nama, pojedincima, komunicira se kroz čovjeka, a ne lebdi kao prana i ne djeluje stihijski nego onoliko i onako kako su oblikovani pojedinci u kojima živi Krist.

Duh Sveti je Bog koji najčešće vrši službu Životvorca, On je mogući posrednik u stvaranju koje obavlja Gospodar nad vojskama. Kako je Bog Trojedini, očigledno je da i Krist, Riječ Božija mora u životu čovjeka imati ključno mjesto; po Riječi svojoj stvara Bog. To je vrlo teško spoznati, ali nam je dostupno u molitvi. Trojedini Bog naš je Gospodar prane i nesvjesnoga u čovjeku, a također je i veliki zaljubljenik u ljude koji čine Njegov narod. 23-02-2014– 06:48