SDP slavi Krista

SDP slavi Krista 8

Želio je razmotriti onaj nekadašnji strogo komunistički pogled na čovjeka i svijet jer je tih tragova bilo, naravno, od pradavnina i dan danas. Najčešće je gledao komuniste kao vjernike koji se ne usuđuju dirnuti u Krista. I sam se našao posljednja dva tjedna u toj komi, pokušati ne uzeti u obzir molitveni život nego učiniti sve najbolje za svoje ideje, odnosno ideale. Pokušao je ponovo putovati svojim ateističkim prošlim životom, prije krštenja. Imao je neki nejasno oblikovani ideal istine i slobode. Krist nikada nije rekao da je On sloboda, ali je oslobađao neprekidno do sada sve ljude. Sloboda je zapravo spasenje od provalije, od balansiranja na rubu ponora i ropstva nečemu ili nekome. Njemu je bilo potrebno kontemplirati da bi mogao oblikovati svoju slutnju o tome kako je ropstvo nešto drugo od predavanja u potpunosti, to jest što više čovjek može, predavanja svim snagama svojim. Rob ne može odlučiti kako želi biti rob, ali vjernik može odlučiti kako želi biti rob nekome ili ne želi robovati Bogu. Niti Krist ne želi nesvjesnoga roba umjesto vjernika koji ga svjesno ljubi, što svjesnije može. Ne može čovjek reći Kristu da je potpuno rob Njegov i u vlasti Gospodinovoj, ali može svjesno podastrti sebe kao nekoga roba Bogu i reći ljudskim poimanjem: Tvoj sam rob, Gospodine.

U komunističkoj ideologiji nije potpuno jasno da molitveni život nije u istoj kategoriji i u istom rangu s robovanjem nekom idealu. Sadašnji komunisti govore da im narod još uvijek vjeruje, a taj govor zvuči kao slava Bogu. U isto vrijeme sadašnji komunisti sofisticirano kritiziraju jednu od kršćanskih vjeroispovijesti, a to je njima drugo od deklariranoga naroda. Dakle, ne vjeruju komunisti narodu koji se je izjasnio kao rimokatolički, a traže od toga istoga naroda povjerenje. To nije neka jako namjerna pogreška, ali podsjeća na težnju komunizma da odbije pola naroda od vjere, a ostali će i tako krenuti za onima koji su poveli u odvajanju od zajedništva rimokatoličke vjeroispovijesti. Zato on u načelu ne mrzi sadašnje komuniste nego se raduje što i nesvjesno slave Krista, on je to primijetio kao Božji blagoslov. No, kada bi išao u detalje, nikada ne može taj komunistički stav izgurati molitveni život, a molitveni život je diranje u Boga i to vrlo drsko diranje u Boga jer Bog je dozvolio i dopustio da ga čovjek krsti vodom i dopustio je da ga čovjek muči, izmaltretira i ubije i opet je ostao Nedodirljivi.23.02.2014. 03:36