Mnoštvo ljudi, mnoge mlade ovčice bijele,
janjad podivljala i moja draga mama
otvaraju meni prostor i sve ptičje pute.
Neke su se duše Krasu starom oprijele,
a ne može mi ništa koje nema tama
pa ja vješam slobodno si svoje skute.
Odluka je opet pala, opet zborim Zaručniku
o vječnome identitetu, opet krv mi živi.
To će uvijek biti plod moga cilja.
Sada ja sve više uranjam u slavnu sliku
Čovjeka zbog tebe, to su tvoji uplivi.
Ima zapovijedi, ima grijeha, smilja.
Sedam puta po sedamnaest ištem stopa
koje si mi ostavio za sve vijeke.
Ne mogu pronaći ništa osim Boga.
Trešnje sanjam i onoga našeg izotopa
gdje i vrapci liježu misli meke
ova palmenjaka kotlinskoga.
08.03.2014. 09:43
Nema komentara:
Objavi komentar