STVARALAŠTVO MENE ZOVE, MENE LIJEČI;
ZAPRETENE MISLI NE IZLAZE VAN.
SIVA GUSTA MASA MOJE DAROVE PRIJEČI
DOK SE SJEĆAM KAKO KRASAN BIO MI JE SAN.
KAO ANĐELI SMO TRČALI PO LIVADAMA,
IGRALI SE PONORA I STVARALI BLISKOST.
NIGDJE OKO NAS NIJE BILA TAMA,
GLEDALI SMO SAMO SVIJETLU BRITKOST.
ŠTO SI HTIO MENI REĆI, ŠTO SI MI PORUČIO?
KRAJ TEBE SAM TAKO SIGURNA U USKRSNUĆE.
KAKO BOG SE NAŠ UPRAVO ZA NAS ODLUČIO?
JA SAD PIJEM KRVI NAŠE UVIRUĆE.
NISMO MI SE VINA SLATKA PONAPILI,
NAMA STIGAO JE DUH SVETOSTI I MUDROSTI
KOJA SAMO STARCIMA JE DA BI SE POMLADILI;
IZ TEBE JE PRESIJAVALA SE RADOST KROTKOSTI.
ZAR TE ZAISTA JA LJUBIM VJEČNO,
ZAR JE OVO NAŠA ZEMLJA OBEĆANA?
ZAR JE TAKO SVETO OVO NAŠE ČOVJEČNO,
OVA NAŠA DJETINJASTA KOB ISPRETANA?
IZ PONORA TI SI MENE IZBAVIO
JER JA GLEDALA SAM U NEBO I SUNCE
KOJE TEBI ZDESNA BOG JE POSTAVIO;
KAO DA SAM ISPELA SE NA VRHUNCE!
JOŠ JE GLAZBA IZA MENE ZAŽUBORILA,
USRED IZVORA SAM, JA SAM USRED PITKE VODE
MOJA SIVA MASA SVA SE JE RASTVORILA,
SVEMU CVIJEĆU MODROME MOJE MISLI SADA GODE.
Nema komentara:
Objavi komentar