Sadisti su na mukama

Čovjek ne može biti zao ili dobar nego samo grešan, više ili manje. Kako kada i kakav god bio grešnik čovjek, Bog preko njega čini uvijek samo dobra djela i ispravlja veličanstveno sva zla u svijetu koja čovjek počini.

Ponekad je neki grešnik dobar, a ponekad manje dobar. Kada pjevamo Psalam o tome kako je blagoslovljen čovjek koji sluša i slijedi Boga, tada zapravo mislimo kako je blažen čovjek onda kada učini svjesno nešto s istinskim dobrim namjerama. Nema čovjeka kojemu se ne dogodi više puta u životu tako nešto kao dobro djelo, ne može jedan čovjek biti ovakav ili onakav, samo zao ili samo dobar čovjek.

Kada kažemo za nekog čovjeka da je zao ili da je dobar čovjek, to je samo privid jer čovjek ima dostojanstvo djeteta Božjega i vrlo dobre slike Boga. Ako vidimo da neki diktator čini puno zla i da su mu djela zla, možemo biti poprilično sigurni da on strašno ispašta i da je opsjednut zlom te da boli i zla koje čini nije svjestan; sviđalo se to nama ili ne, diktatori su također ljudi, a Gospodin želi da se svi ljudi spase. Ljudi nisu nikakav privid nego su naši dojmovi i naše riječi o drugima malo prividni.

Najlakše je reći nekome da je zao i da je loše društvo pa ga izbjegavati. To znači da ne vidimo dobro i da vidimo površno.

Molitelj, koliko god morao gledati u sebe i povući se u samopromatranje, mora ljude susretati s punim povjerenjem. Povjerenje u druge svjedoči da je molitelj samopouzdan. Povjerenjem u druge ljude, molitelj vidi i prepoznaje brže s kim ima posla i prepoznaje zle i dobre namjere pa vidi i puno dobra u drugim ljudima koje čini Bog.

Ako netko izbjegava “loše društvo”, svjedoči o svome strahu i neznanju, a šteti drugima na taj način da se drugi osjeća usamljen i odbačen pa čini veće grijehe jer mu nitko ne govori o Bogu, vjeri i povjerenju.

Sadisti koji čine zla djela, čine to uglavnom zbog straha od zla i usamljenosti i napuštenosti. Taj strah je neizdrživ pa sadist uglavnom zbog toga ludi i ne zna što čini. U velikim strahovima, sadist koji nemože izmaknuti, vođen zlom u sebi i oko sebe, čini nova sadistička zla jer se ne može sam izvući iz tog zatvorenoga kruga, ne može niti zatražiti spasenje od drugih ljudi zbog toga što se i drugi ljudi, naravno, straše velikih zala. No, nije ispravno reći niti za najveće svjetske sadiste da su oni oličenje zla, a ne pomisliti kako im je potrebna mrvica milosrđa Božjega i opraštanje o kojima sadistima nitko ne pripovijeda.

Zbog velikih svojih muka, sadisti se ipak bolje i brže i lakše pročišćavaju nego oni koji samo izbjegavaju “loše društvo” i nastoje sebe sačuvati od zla, što je nemoguće bilo kojem čovjeku grešniku. Gospodin spašava i sve ispravlja, čak i donosi oslobođenje žrtvama sadista, oprašta svojim najokorijelijim grešnicima.

Sigurno je da samo Isus vidi što se zapravo događa u srcima i bubrezima ljudi.

Čovjek i grešnik koji je molitelj Božji ne može vidjeti samo zlo na jednom drugom čovjeku pa ga izbjegavati, naročito ako vidi da je drugi čovjek sam u grijehu. Ako neki vjernik izbjegava ljude koji mu nisu simpatični i pripisuje drugim nekim ljudima osobine zločestoće, Gospodin nema prilike spašavati ni njega ni te druge. Taj čovjek vjernik nije toliko na mukama jer mu svijest nije toliko razvijena pa ne može reći da je molitelj Božji, koliko god molio i živio po uputama Gospodnjim jer Gospodin od molitelja traži ljubav prema drugim ljudima te ga obdaruje sposobnostima Duha Svetoga za ljubav.

Tko izbjegava “loše društvo”, ne može pronaći bližnjega i zaista potrebitoga te ne vidi uopće kakve sve potrebe, stvarne i duhovne, imaju mnogi ljudi koje taj vjernik izbjegava. Često oni koji dolaze po pomoć i znaju pomoć zatražiti nisu toliko potrebiti nego oni koji svoje potrebe sakrivaju i nisu ni sami svjesni koliko su zapravo potrebiti pa je stoga takvim ljudima jedan osviješteni molitelj neophodno potreban. Osviješteni molitelj lakše pronalazi onoga kojemu zaista pomaže jer onaj koji samo zalazi tamo gdje nema “lošega društva”, ne može pronaći jadnika. Pronaći samo jednoga istinskoga jadnika i znati mu dati ono što mu je potrebno veliko je umijeće i milost od Boga.

Molitelj ne mora odlaziti u daleke i puste krajeve tražiti i iskati gubavce nego mora svoju svijest osposobiti za milosrdno darivanje Božje razlikovanja boljih i manje dobrih ljudskih duhova. Lako je prepoznati sadista koji još nije velika zla počinio, lako je prepoznati duh fašizma u neposrednoj blizini stvarnih vjernika i molitelja pa, uz darove Duha Svetoga, molitelju nije muka djelovati na nekoga potencijalnog i jako grešnoga sadista. Svatko tko misli da je njegovo mišljenje vrijednije od mišljenja bilo kojega drugoga čovjeka jest njegovatelj fašizma i potencijalni sadist onima koji su strašljivi u njegovoj okolini. Zaista je takav ideološki fašist potrebit obraćenja i riječi moliteljevih, a ne oni strašljivci u okolini koji izbjegavaju “loše društvo” o kojemu nemaju pojma i ništa ne znaju o ljudima općenito.

U svakoj naciji postoje takvi pritajeni fašisti, makar se javno i borili za demokraciju, a najbolje ih se vidi u teška vremena kada postaju plodno tlo za velike diktatore koji znaju dobro izmanipulirati te umišljene ljude koji su prikriveni fašisti i misle da su svi drugi samo “loše društvo”.  21.03.2014. 06:51