Izlasci u društvo

Kada čovjek jedamput odlazi na kratko iz sebe, on bi morao biti pametniji za barem jedno značajno i promišljeno iskustvo. Čovjek koji je kontemplirao u Gospodinu i molio i naviještao Evanđelje morao bi znati kojim redom se promatra njegovo vlastito iskustvo u društvu te on postaje puno zreliji i u svojoj društvenosti. Dogodi se da je čovjeku ponekad potrebno provjeravati prvo sebe, a zatim i okolnosti u kojima se nalazi kroz neko malo dulje vrijeme. To nije isto što i nedjelovanje ili brzopleto stjecanje iskustva bez promišljanja. Kada je jednom čovjek promotrio sebe, a to mu je činiti s vremena na vrijeme, najbolje po katoličkom kalendaru, tada o nekim pojavama i osobinama ne mora nikada više promišljati već ih može nadograđivati. Ne mora se vraćati na stare zaključke i mijenjati ih. U tom trenutku nastupa zreliji u društvo i čini ono što je najbolje za sve ili barem za osobno dobro. Tada ispada da je brže napredovao nego da se je žurio i da je ostavio promatranje vlastitog iskustva za poslije kao nešto nevažno. Ako takav postupak ponavlja nekoliko puta godišnje, čovjek se osposobljava za brzo i učinkovito sazrijevanje i djelovanje.

Zanimljivo je često putovati u sebe samoga. Čovjek onda vidi kako uvijek ima nešto važno za razmatranje iako izgleda kao da se ništa ne događa. Bolje je promatrati sebe nego doći u okolnosti kada odjednom više ništa ne znamo i ne možemo se godinama oporaviti i čak ni tada ne promišljamo sebe uopće. Zato su dobra vjerska blagdanska vremena kao što je Božić, Uskrs ili Korizma koja je obavezno jednogodišnje veliko pospremanje i čišćenje za vjernika kako bi mogao svaki puta biti sve zreliji onoga dana kada se slavi Isus uskrsli. Pred Kristom koji je uskrsnuo vjernik stoji sigurno u vječnosti i ne ponavlja svake godine jedne te iste greške i fraze. 21.02.2014. 00:57