STRPLJENJE PUTNIKA

---

Strpljenje se vježba u patnji. Sve drugo nije vježbanje strpljenja. Čovjek u patnji uglavnom ne moli Boga onako kako to radi inače. Patnja je uglavnom neka bol, veća ili još veća. Tolika da molite svojom mukom, a ne srcem samo ili čak i riječima neke poznate molitve. Budući da vam ništa drugo ne preostaje, postajete strpljivi. Postajete svjesni nevažnosti svakodnevnoga života i normale. Normalno nije patiti nego biti dobro. Kada patite, niste više normalni. Poslije vam postaje normalno patiti i to je samo vaša normala širokih granica ili čak bez vidljivih ograničenja. Poslije vam malo patnje ili muke nedostaje. Kada patnja prođe, osjećate se beskorisno i krećete učiniti nešto od sebe.  13.02.2014. 17:31