ponedjeljak, 10. ožujka 2014.

Neprekidna molitva

Sanjala sam Te kako mi se približavaš
kao nikada do sada,
nekim neotkrivenim putem,
i kako mi emocije pojačavaš
kao da sam mlada,
kao da odijevam one skute

od kojih mi duša izlijeva se prema van
i sva se vidi,
iako je zaklonjena
mrežom koja prekriva me kao stan,
a ja bridim,
samo Tebi naklonjena.

To li je utjeha i blagoslov mi
na molitvu moju
koju nisam stigla dovršiti,
Tvoj prilazak i odgovor lakoslovni
koji ima onu boju
koja ne može se samo sniti

nego javu priziva.
Taj san je najljepši bio znak
da smo svjesni sebe,
da me dragi doziva
kao da tek ide na počinak
pa za mene moli Tebe

da me Ti razbudiš,
da Te gledam u potpunosti usred sanja,
tamo gdje su naši vrtovi
i oni pusti sprudi,
i ležaj od palmina granja;
i svi naši mostovi.

Tada spoznah koji mi je čas
i da ustajati moram,
ali pozdrav još Ti uvijek pišem
kao da još molimo u isti glas,
a daleko je zora;
kao da u meni dragi diše.
11.03.2014. 01:08
 











Nema komentara:

Objavi komentar