Prije svega molitelju je neophodna hrana Gospodnja. Služba velika čeka molitelja koji služi volji Boga. Podložiti se Bogu znači biti pripravan na velika djela u velikoj skromnosti koju nasljeduje dalekosežna slava i sjaj.
Biti otac obitelji je skromna i velika služba. Otac obitelji ne može biti onaj koji zapovijeda nego onaj koji pozorno sluša i osluškuje Boga, svoje bližnje i svoju veliku i jedinu ljubav na zemlji s kojom osniva obitelj.
Otac obitelji ne može biti država jer ona ima svoje zakone i propise u kojima se nikada ne govori o skromnosti ili o osjećajnosti, odnosno patnji. Državni zakoni ne mogu urediti pitanje kako biti strpljiv u patnji. To može samo otac obitelji.
Obitelj je ta koja stvara državu i propise. Nikako se ne može podložiti obitelj propisima kojih je sama uzrok. Prvi posao koji dobiva i radi molitelj je posao djeteta, to jest poslušnost svojoj majci i svome ocu. Ne može dijete spoznati zakone i propise nego dijete prvo doživljava ili patnju ili ugodu, a tek poslije toga mu dolaze u njegov um razne misli i dojmovi te razni zaključci, a tada može shvatiti i propise i naredbe.
Dijete kojemu se samo naređuje, a ne sluša ga se i ne osluškuje, ne može se podložiti naredbama.
Otac obitelji mora u prvom redu ljubiti majku svoje djece kako bi mogao osluškivati dijete uz neposredan prijevod majke i komunikaciju između oca obitelji i djece. Propisi ne mogu zamijeniti službu oca obitelji jer u propisima se ne govori o ljubavi i odanosti. Država ne može biti odana niti majci djeteta, niti djetetu samom.
Dijete kojemu je državni zakon voditelj i otac, zove se siroče. To je napušteno dijete, a za njegovu sudbinu i za njegov život nije toliko odgovorna država jer ona nema propisa o osjećajima koji vladaju tim više čovjekom, što je čovjek mlađi. Ako je dijete državno, za to je odgovoran otac obitelji iz koje dijete poječe.
Djetetu je potrebna neprekidna pažnja sve do zrelosti. Država ne može to pružiti čovjeku kao što može otac obitelji koji omogućava miran i siguran život i razvoj djeteta.
Majka i dijete se ne mogu razdvojiti pa su zajednička slatka briga oca obitelji.
Država koja stvara propise protiv zajedništva majke s njezinim tijelom, u kojemu se stvara i rađa dijete uz pomoć oca obitelji, uništava svoje postojanje i propada.
Otac obitelji je radnik za obitelj pa ako radi na stvaranju države mora uskladiti propise koje stvara sa svojim obiteljskim životom.
Svaki radnik koji stvara državu, odnosno propise i sam je dijete iz obitelji.
Napušteno dijete, siroče i dijete na državnoj skrbi, nema mogućnosti za školovanje uz pomoć kojega bi stvarao što bolje propise te nema pravo glasa u politici takve države. Rijetki su oni koji se uzdignu visoko iznad svojega sirotinjskoga života do te mjere da se normalno školuju i da mognu donijeti takve propise koji uvažavaju osjećajni život.
Otac obitelji je jedini čuvar uravnotežene opstojnosti ljudskoga roda. 19.03.2014. 06:14
Nema komentara:
Objavi komentar