Bijeg ljudi od samih sebe

Ljudi misle da znaju što mislite i želite, koje su vaše namjere. Vole reći da vas čitaju kao otvorenu knjigu.

Iza toga se kriju neznanje i predrasude. Ljudi ne mogu zamisliti da nisu vidoviti i da se na svijetu neće dogoditi nikakvo čudo za njihova života, čudo koje će ih riješiti zarobljeništva. Ljudi nisu svjesni da su samo zarobljeni, odnosno, ne žele to priznati nego govore da su slobodni i da žele slobodu. Riječ „sloboda“ je tajna lozinka kojom se služe da bi sebi dali poticaja i opravdanja jer sloboda je nešto što ste zaslužili zato jer ste čovjek. Ljudima nije problematično živjeti u zarobljeništvu dok imaju tu lozinku jer ako postoji lozinka, mora postojati i ona prava lozinka, a to je izlaz iz zarobljeništva, prava riječ koja spašava i koja vas odvodi nekamo, negdje zbog nečega, odnosno to je bijeg ljudi od sebe samih.

Često ljudi žele geografski promijeniti mjesto gdje žive, to je najčešći pokazatelj zarobljeništva. Velike migracije sve svjedoče o tome da ljudi bježe od sebe u slobodu, na vječne pašnjake i toplo i blago ljeto.

Rijetki su oni koji imaju snage pokrenuti se prema unutra, prema sebi i nikome drugome te bez pomoći drugih.

Unutar čovjeka postoji tjeskoba, možda i puno tuge zbog raskida emotivnih veza ili zbog toga što emotivne veze bole umjesto da pružaju obećavajuću sreću.

Dobro je kada čovjek može zaviriti u svoju nutrinu i zbog toga prvo mora doživjeti samoću i usamljenost te mora u toj usamljenosti biti ustrajan.

Dogodi se da ne može ostvariti usamljeni život pa živi u zajednici kao tihi čovjek kojemu pripisuju svatko svoje osobine i to one loše, otkrivaju nekakve podmukle namjere u čovjeku koji samo želi biti sam.

Ljudi koji vas čitaju kao otvorenu knjigu, nemaju pojma o vama i vašoj težnji za samoćom i promatranjem sebe. 08.02.2014.  12:12