Cilj putnika određen je već na početku

Djetinjstvo se često pojavljuje na putu čovjeka u samoga sebe. Tada je čovjek bio miran, zbrinut i sretan i tada je istraživao kroz igru svoje darove i svoj poziv pa je tako došao i do svojega cilja kojega je kasnije izgubio jer zbrinutost se polako počela pretvarati u brigu za preživljavanje.

Briga za preživljavanje može donijeti zaborav na slobodu. Čovjek ne bi smio misliti kako preživjeti nego ima li neki cilj. Samo preživljavanje nikada nije istinski ljudski cilj. Čovjek ne mora živjeti, čovjek mora znati svoj cilj.

Kada se dosjeti u samoći svojega sigurnoga djetinjstva, čovjek može potražiti što zapravo želi kao svoj cilj. Zamislite da ste sigurno i zbrinuto dijete svojih roditelja koji su otišli na posao. Imate nekoliko sati vremena da otkrijete u svojoj samoći da možete raditi nešto što želite, nešto što je samo vaša osobina, ne ono što su vam rekli da učinite dok ih nema doma.

Privlači vas igra jer igra je učenje o sebi i svojim darovima koji vas vode u osobnost i cilj. Upamtite to za slijedeći dan. Sjetite se što ste se voljeli igrati i čega, da li je to bila neka nametnuta igra ili neko nastojanje da uđete u društvo. Ako vas društvo nije dragovoljno prihvaćalo, to je dobar pokazatelj da ste imali razvijenu osobnost koja ne dopušta normi da je zarobi.

Da li ste voljeli čitati, slikati, projektirati, plesati, svirati ili ste se samo igrali skrivača i grabeža na igricama?Da li vam je često bilo pri ruci nešto što nije morala biti vaša igračka ili netko tko vam je obećavao brda i doline ako učinite ovo ili ono? Da li postoji nešto ili nečija riječ koje se i danas dobro sjećate, da li ste već tada izjavili da znate što ćete biti kad odrastete? Da, nekada davno, znali ste koji je cilj vašega putovanja.

08.02.2014. 13::40