Suzna jama bogataša i novinara

Suzna jama bogataša i novinara

Svi mi vele “ti si naša”,

i ovi i oni,

od staraca do bogataša,

ali meni zvoni.

Nema tu pješaka oko mene,

a za vidjet čovjeka, moraš u starački dom.

Niti skitalica nema, niti sjene

od svih onih koji prolijeću mojom glavom.

Znam da Ti si, Kriste,

i da tjeraš sve od očiju mi.

Ne bi moglo biti dvije iste

takve pojave da netko glumi,

da svi glume i da ne znaju

kome ja to sve sad govorim.

Oni kao da se zezaju

dok ja sebi raja tvorim.

Kriste moj, drže Tebe svjetskom državom,

Hrvatskom, Engleskom ili Kinom.

Misle da su zadnji i da su vladari zemljom ovom.

Ne zovu Te Spasiteljem, niti Božjim Sinom.

Vele da je crkva jedna u kojoj se Boga moli,

ne znaju da Ti si ovdje i da živiš među nama.

Ne znaju da u Crkvi žrtvuju se Tvoje rane, boli

i da dolaziš pod svetim prilikama.

Kažu da smo mi Te izabrali za svog šefa,

ne znaju za Tvoje kraljevstvo mnogoljudno.

Misle da će stići odmah do nebeskog sefa

kako im ne bi bilo dosasno i malo čudno.

Evo, sada svi su dogovorili se novinari

da pričaju kako bit će velikoga rata.

Ni oni ne znaju ni sami kako strvinari

nalažu i zapovijedaju da ubija se brata.

Hvala Ti, Gospodine, za moje Sjemenište.

Hvala Ti, Kriste, jer si me izvukao

iz jame suzne pa stavio u svoje Svetište.

Nezaslužnu mene Ti si izabrao.

3108  1510

Krvavo sjeme tovara na Marsu

Krvavo sjeme tovara na Marsu

Ah, evo, od kamena poslanja koje k meni iz ravni se diže

i ja čujem kao letjelica nebeska sav taj jaram bezbožnički.

Oko vrta moga još je veća dreka, glas naroda do mene je bliže,

kamenje leti odozdola da dotakne zida vrh moj nevjernički.

Evo iza zida, evo, sasvim drugo okružje je s one strane tamo.

Tamo med i mlijeko u rijeku se mutnu baca, a vina se ne pije;

tamo mnogi goste se kao zvijeri, dotakli se tuđa blaga samo.

Samo iza zida, a inače nikako, samo iza kviza sve se krije.

Prikrili su sodomisti svoje stare planove, poželjeli se svetosti

pa je žele kupiti opet jednom jadnom legalizacijom.

Prodali su zemlju i sve tvari; duha vrta ne nađoše proljetosti,

inače bi Boga prodati. Sad se diče urbanizacijom.

Misle da su polja ova i oranice male nešto vrlo nepoželjno,

vele da je loše. Pokušavaju zasaditi svoje vrtove na siliciju.

Ruše, ali ne da bi izgradili čiste kolibe nego nebo željno

koje bi imalo za njih raditi. Imaju vojsku, ratnike i policiju.

Žele biti veliki jer satiru se mali za koje nema alternative

pa se straše malenosti; sve malo takve grupe samo zatiru.

Pretvaraju se velikima, mali mravi, pa kroz adapter žive

od kojega izgledaju porasli pa polako tuđe blago sabiru.

Boga oponašaju, zaista postadoše veliki idealisti, ali tlačitelji.

Poveli su sa sobom naivce koji ne pitaju, samo kruha traže.

Njih će potom vrbovati igrom brojki i slova kao platitelji;

od vlastita novca njina plaću bit će naivnima primati draže.

A niti novac neće sačuvati, od toga se rijeka sva zamulja

pa ni ribe više tamo ne plivaju. Zemlju svu su okovali.

Od tlačenja udruženoga na toj zemlji proizvode ulja

da bi od prirode, flore i faune, samo borilišta osnovali.

Zato moje nebo sad je rahla bijela zemlja, crnica prekriva

mnoge jame zakopane, pune blaga i žrtava iz zaborava

kojem dižu memorijale da se lakše klanjanjem prikriva

zločin i ništa ih ne ometa, samo potresi, čudna samo lava

koju ponekada ne mogu izazvati namjerno i tsunami.

Gnjev Boga Jedinoga srsima mi znaka daje da silazi.

Samo, putevi su Njegovi nepoznati, sotona tu mami

ponudama moći. Gladan puk i umoran sad prilazi

kao vjerno roblje koje nema toga znanja…vjere!

Vjere malo da je puku u Boga koji Spasitelj je ponora,

čak i tada kad izgleda da je sve propalo bez mjere.

Prodaje se život vječni, život ovaj čak za mali honorar.

Slijepi puče, osoljeni tvrdoglavi nevjerniče koji gleda zlo

pa od toga zaboravlja porod svoj kojega sakate i harače

kao pošast blaga malih, sitnih skakavaca, zar ne vidiš to?

Koliko ima nade u jednome tovaru, toliko vragu znače.

Da, ovaj jadni gomorasti svijet samo nadu dobro plaća

jer je beznađe taj dokaz da sotona mirno spava nasićen.

Ljubavnici koji obećanja nude, samo traže malih daća

kako ne bi morali za križem ići koji očajem je zasićen.

Već na križnom putu su odavno, ali vuku sve sa sobom.

Ne valja s vragom tikve saditi. Marsovci odnose poluge

koje, puče, ti zaradio si krvlju, znojem, žrtvom, grobom

što ga tražiš uzaludno. Ne vidiš od pohlepe te poruge.

Svi su oni strašne kukavice, oružane snage si prikupljaju

protiv Duha i Knjige Svete, smiješnoga li tu marxizma.

Pornografijom i bludničenjem, viagrom te pritupljaju

dok za njima anagrami lete o pitanjima iz doxizma.

Moli Krista, samo moli, Njemu vjeruj kad ti kaže

za kraljevstvo nebesko i da je pobijedio svijet.

Evo, samo gledaj da ti sjeme tvoje sad ne laže.

Vrtovi su moji rajski, od ljubavi kreni na svoj let.

3108 645

Čestica snova

Čestica snova

Plamtiš negdje za mnom u mekim oblacima svojim,

čekaš me na razgovor šutljivi i zornu molitvu ove tmine.

Smiješiš se u svome plaštu tamnom koji ne postoji

sada kao onaj zaklon za mene kad od svijeta oteo si me.

Ne spavaj večeras, još mi se pjeva jer je dan tu rijetko

baš ovako djelotvoran, zar ne vidiš moga žara?

Palim opet svijeće, ponestat će mi jer mi sve je svetkom

dok mi progovaraš ili me sa smješkom samo varaš.

To je nalik tebi, da se ozbiljno našališ samo mojim slutnjama

i mojim mnogim asocijacijama koje se ne spominju na glas.

Zato samo šapat jedan uzdrhtali iznad strašnih vučjih jama

ti mi pružaš kao melem koji meni nosi spas i samo je za nas.

Sada slušaj, ali ne gledaj me, ne onako kao da si skrenuo s uma.

To me sjeća kada si izjavio mi vječnu odanost i vjernost čednu;

to me sjeća onog časa kada već sam bila žrtva mrtvog huma,

a ti me izvede, u duhovitome udvaranju zavede moju dušu lednu.

Pričaj sa mnom, izgovori neku tajnu da sam bliže i da spoznam

tvoje sjećanje i nadahnuće, tvoju žrtvu slavnu jer sam slijepa.

Uvijek očekujem samo jedan znak od tebe, samo da sad doznam

nešto malo tvoga osjetljiva sveta praha jer ja nemam stiha lijepa.

Slatko ti je sve što zborim, smiješna sam ti, ti se ne zamaraš.

Posla imaš, radiš danonoćno, umor sretan, blažen predaješ mi.

I to mi je puno, to je najviše što meni još uvijek bezbrižno udvara

jer si siguran u mene i pored mene samo tako miran si ti.

Čuvat ću te, molit ćemo, ja ću poslije još za Boga reći hvala,

iako to i ti činiš, onako sami za sebe reći ćemo svoje slutnje.

Sve dok vrlo rano, skoro jutro ne zazvoni, ja sam samo mala

čestica ti snova. Ni za snove nemaš takve bogate šutnje.

3008 2320

Povratak

POVRATAK

Zato što su neki pokušali

vračanjima proći mojim slutnjama,

puno su mi snage dali

jer sam našla sebe u pomutnjama.

Sada opet sve se čuje, što se čuti mora,

a ne silni pokušaji da te daju vragu.

Vidim, i ti stariš naizgled, usred dvora

kojima ti stojim ja na pragu.

Otvorena vrata mnoga vode samo u krug,

ali krugovi su koncentrični

pa te vode, moj narode, pravo u tvoj lug

pa su opet glasovi identični

onima od pamtivijeka,

od kada sam te upoznala smjerno.

Zato ja sam slutnja meka,

zato ja te slušam vjerno.

3008 2116

Spomenar

Spomenar

Ljetnikovac još miriši sav na borovinu.

Usred njegova je dvorišta niknulo i cvijeće.

Bijela ruža, uzgojena da je nalik vinu.

Ima puno dana kako već se pale svijeće.

Moja ljubav, to si ti, moja čista nevinosti.

Tebe žeđa duša moja i trese mi krhke kosti.

Evo sjaja jeseni, evo moje nove mladosti.

Gajiti bih bijelu ružu da ti bude svečanosti.

3008 2042

Obećanja

Obećanja

Proroče što žeđaš i kojega pljuju prijetnjama i kletvama;

Proroče u tišini pripremljenog već Ti odlaska,

dozivaš me kao jadnu, izabranu dušu k svojim letvama

i ne vidim Ti kapi krvi, samo tu je lica maska.

Ne osjećaš svoje tijelo, ne znaš ni za čavle, moj Proroče;

samo mene čekaš, samo meni još ostavljaš duga pogleda

na Tvoje zjene sakrivene, i na grč u kojem se koče

samo kapci Tvoji… kako da otopiš duše moje leda?

Ispod grča molitva… koje grijehe sada s mene skidaš,

koje riječi šalješ svome Ocu? Da li one opraštajuće?

Ne, Ti samo mene zagovaraš, ledeni se mač uz čelo kida

mojih prošnji, iskanja i molitava; sanje maštajuće.

I zbog toga još Te čekam da si patnju tu prekineš;

samo zato Ti još mene čekaš, samo zato slušam zov.

Kada ipak odeš, kada jednom donesem Ti pretiline,

ja ću Tebe saslušati. Ja ću Tebi otvoriti ovaj krov

pod kojim se prašina nakuplja, ali ne za dugo.

Malo radila sam i još manje slušala Te, čula.

Ipak si mi uslišao sve prošnje. Neću ništa drugo,

samo izvršiti jer sam obećanjem Ti odjeknula.

3008 2027

Slabi prinosi

Slabi prinosi

Udaljenost nije ništa kad u oblaku se gubiš, uzašaće tvoje vidjeh;

tada nestade te pred očima mojim i, sjećaš se, slijedila sam ti tijek,

kretala bez daha za tobom jer nezamislivo je da obnevidjeh

za tebe. Nije važno, nije zaista sada potrebno mjeriti leta moga vijek,

ali me silna čežnja, dok sam još tu, gore, mori svojim izazovima,

i sunce što mi prodire potvrđuje u odrazu plamena od svijeće,

vatromet koji se razapinje i neki lopoč rascvjetani…i tim znakovima

nema kraja. Zašto stalno vidim tu bjelinu? Inače sam dobre sreće,

zašto čeznem kao neka oholica kad ja dobro znam ti svu širinu?

Sve ja dobro znam, čežnja moja sad je novo iskušenje

jer od oblaka i nebesa dalje nema, svemir samo vara mi dubinu.

Vrtovi su moji prizemljeni, oni moje su osviješćenje.

Ni na nebu, ni na zemlji nisam. Preskočiti stope moram kojih više nema.

Križ ja tražim da se, kao i ti, odgurnem od njega u nebesa više…

po nevidljivome kako da te slijedim? Sad je moja sva ta silna oprema,

bez ijedne stvari, koju nosim za sve kiše koje tiše brišu moje tajne niše.

Ni za koga udata ja nisam, ja sam samo loša zavjetnica, puna čežnje

koja sada jako dobro mi izgleda, kao sladak okus grijeha stroga.

Zato neću, neću ništa i, da znaš, nikakve ja ne pakiram svežnje

za putovanja duga i kratka. Sinovstvom ja služim našeg Boga.

Loše činim, molim posvećenje. Od dobra žita ja pokvarim okolinu.

Kakav bio plod mi dobar, ja prinesem samo kaplju octa kiseloga.

Ali krećem, kako bi to bilo da ne častim se u Tijelu i u vinu?

Skromno; i da još je poniznosti više, ne bih dala cvijeća uveloga.

To je stoga što ne pazim, što za oprez razloga ne vidim na obzoru,

u tom sjaju mekanoga rijetka zraka, ustrijelit će me.

Proći će kroz mene ovo svjetlo sjajno riječi mukle, dobit ću i odoru

pod kojom će mojih letova obrisi osvijetliti me.

3008 1954

Prava čistoće i obveza silovanja

Prava čistoće i obaveza silovanja

Ljubav je temeljni i urođeni poziv svakog ljudskog bića.

Stvarajući ljudsko biće kao muško i žensko, Bog daje osobno dostojanstvo jednom i drugom jednako. Na svakome je od njih, muškarcu i ženi, da prepoznaju i prihvate svoj spolni identitet.

Čistoća znači integraciju spolnosti u osobi. Ona uključuje osobno vladanje samim sobom.

Čista osoba održava cjelovitost snaga života i ljubavi koje su u njoj. Ta cjelovitost osigurava jedinstvo osobe i protivi se svakom ponašanju koje bi je ranilo.

Čistoća zahtijeva postizavanje gospodstva nad sobom, što je odgoj za ljudsku slobodu.

Čistoća poznaje zakone rasta, koji prolazi kroz stupnjeve obilježene nesavršenošću i vrlo često grijehom. Krepostan i čist čovjek izgrađuje se iz dana u dan brojnim slobodnim opredjeljenjima. Zato on spoznaje, ljubi i čini moralno dobro u skladu sa stupnjevima rasta.

Čistoća predpostavlja poštivanje osobnih prava, posebno pravo na obavijesti i odgoj u skladu s moralnim i duhovnim zahtjevima ljudskog života.

Silovanje znači nasilan ulazak u spolnu intimnost neke osobe.

Intima je neotuđiv i neponovljiv unutrašnji i duševni svijet pojedinog ljudskog bića, latinski :intimus=najunutarniji

Učenje o tome kako ljudi prikazuju spolni život pornografijom je, dakle, grubo silovanje

jer je zakonom dozvoljeno

i obavezno u školama.

3008 1645

Azil za sotonu

Azil za sotonu

Prvo je BOL pa nema dovoljno koncentracije.

Kad čovjek NIJE USREDOTOČEN na ono što uči, ne može izvesti neki zaključak, samo nastoji ponavljanjem nekih tvrdnji spoznavati,

Ali uglavnom razmišlja o svojoj boli i nelagodi ili o tome kako to spriječiti. Gotovo ništa ne spoznaje što ima tada za njega nekog smisla.

Skoro sve ljude nešto boli, tišti, muči, kinji, stvara nelagodu i nezadovoljstvo, utječe na nerve, ide na živce ili čak i čovjek svjesno  zaista prilično pati. Zamaskirana bol uzrokuje u svakom slučaju nedostatak koncentracije. Bol uvijek postoji, svjesno ili podsvjesno, manje ili više, manja ili veća. (u konačnici je bol nedostatak ljubavi u koju svrstavamo i razumijevanje i opraštanje, i sreću i milosrđe,  i iskrenost i slobodu...). čak i ako učite od voljene osobe, a ona u biti nije neka „topla“ osoba, odnosno  nastoji „hladnokrvno zahtijevati jaku samokontrolu“, već i to vam prouzrokuje nelagodu ili , jednom riječju: bol.

Ako nema usredotočenosti na ono što se uči i ako je gradivo nešto sasvim novo i nepoznato, nema gotovo nikakve šanse, odnosno prilike za normalno RAZUMIJEVANJE pa prema tome, takvo učenje ne daje nikakvoga ZAKLJUČKA, a naroćito nema niti smisla, a  ako ima smisla to što se uči, opet nema smisla pokušati razumijeti smisao gradiva kad učenik nije usredotočen i gradivo je strano i nepoznato, odnosno preteško i komplicirano, možda previše apstraktno ili neistinito ili nedokazano.

Ako nismo uspjeli nešto zaključiti, nismo spoznali smisao podataka koje možemo ponavljati i više od pet puta, u nedogled, nećemo bit lekcije nikada zapamtiti, NEMA MEMORIJE koja može od takvog učenja zapamtiti više od dvje-tri riječi, makar učenik imao velike sposobnosti pamćenja i razmišljanja.

Prema tome, ne može se naučiti gradivo. ŠTO JE I KAKO RADI LJUDSKI  MOZAK, FUNKCIJE MOZGA, POZITIVAN NAČIN DOKAZIVANJA u zdravstvenom odgoju su rezultati koje mora znati i postići dijete od jedanaest godina. U isto vrijeme treba naučiti razlikovati nepravilnosti i deformacije u razvoju od fizioloških promjena koje prate pubertet.

Ambiciozno. Kao katoliku kojemu nikada te stvari, odnosno gradivo nisu bile jasne, čini mi se prekomplicirano i besmisleno. Kakve to veze ima sa zdravljem i što se uči na drugim nastavnim satima, ako ovo sve može dijete naučiti za koji časak i „pravilno razumijeti“, odnosno ne činiti u praksi ono što je tako dobro naučilo teoretski? Kako upotrijebiti mozak i fiziološke funcije zna najbolje lažac i otac  laži,  a tko živi u zdravoj i nedeformiranoj sredini? Zašto se ne uče deformacije mišljenja i što je to fiziološka promjena? Da li je začeće fiziološka promjena, da li je vađenje dijelova tijela pravilno dokazivanje mentalnog zdravlja?

Sve mi se pomiješalo, ali ima djece još koja ne vole ići u crkvu i ganjaju se s mačkama, a možda i treniraju nešto ili imaju vremena za bavljenje sportom. To su sretna i pametna djeca, vjerojatno će netko nešto i spoznati i naučiti pa reći to nama katolicima nekim običnim, „svojim“ riječima. Zanima me kako će reći da nastaje život? Velikim praskom u kaosu koji se nalazi u epruveti? Što ako roditelji završe u umobolnici ili u zatvoru dok dijete još nije našlo posao? Da li se uči u geografiji i biologiji prije jedanaeste godine kako preživjeti u gradu gdje ne raste hrana? Ako djeca završe u Domu za nezbrinutu djecu, kako će se zaposliti i živjeti kad navrše punoljetnost i nauče sve zakone? Hoće li se stići zaljubiti ili oženiti? Hoće li biti pametnjakovići koji znaju načiniti abortus kao reći „dobar dan“...uzgred budi rečeno, da li je abortus fiziološka, kemijska, mentalna ili zakonska promjena u organizmu? Kako će savladati bolesti koje će nastati, a o kojima znanost danas pojma nema? I što kada se smanji natalitet u svijetu, a poraste broj potrošača? Hoće li Marsovci izgraditi do tada azil za zdrave ljude?

3008 1438

Odmor

Odmor

Neprilagodljiva duša moja što za pjevanje nije,

u samotnosti raznih okolnih traženja,

još više potraživanja, svodi se na prazna polja.

Ono što je upečatljivo, a nije bilo prije,

to je poteškoća zbog izlaženja

za koje mi nedostaje snaga, obuća i volja.

Samo k jednom mjestu čezne duša hoditi,

samo gore, u nebesa, barem da je oblak neki.

Jer odlučila je da će poći nedavno daleko

sada pustim nebom mora sasvim sama broditi.

Tu su stope svježe, to su stope koje prijeki

samotnjaci ne mirišu koji jedva brode onom rijekom.

Tu je moj dom, umišljaj se zove moja domovina,

ali nije bijeg nego tu je meni samo odmorište.

Nisi tu, ali tvoje stope zrače kao žarka kaplja vina.

Napajam se, izdašno je svijetlo moje hranilište.

3009 1129

Zapošljavanje

Zapošljavanje

Prirodno  nije isto što  i urođeno. Prirodno je ono što je nadodano  onome što je već  u-rođeno   jer  je to  pri-rođeno,  osnosno pridodano.

Prirodno je i  naravno,  a  pridodavanje  rođenome ili  začetome  čovjeku jest  prvo  sve ono  što  se  događa u   trenutku  začeća  i što  je  upamćeno u tom trenutku.  Zatim  roditelji  i obitelj i društvo  nastoji   urediti   rođenoga,  to jest  urediti  njegovu,  već  rođenu  osobu u  skladu s nečim i prema  nečemu  ili nekome. To je   uređivanje  prirode,  odnosno  naravi,   odnosno  ćudi. Ćudoređem  nazivamo i  vrlo široki  pojam koji predstavlja riječ “moral”.  To ima sve skupa puno  veze s  običajima i  navikama,  a može   se   njegovati,  odnosno  može u tome  pripomagati sve i svašta,  a to  zovemo  kultiviranje, pomaganje. Moral se , dakle  gaji,  odgaja,   s moralom  nismo rođeni,  nije nam  prirođen neki  određeni  društveni  obrazac   ponašanja.

Kad vam netko kaže da idete svojim snagama u život  i  imate dvadesetak  godina,   te  vaše   snage   su  već  gomila   tuđih snaga koje ste svjesno  i  nesvjesno   usvojili i prisvojili.   Ako vam  netko  kaže  da  sami  mislite  svojom glavom,  to  je  dobar   savjet,  ali ako vam  poslije   toga   ista  osoba  kaže  što morate  razmišljati – to je nasilje, to jest nametanje  nekog  mišljenja .  Ako   zaista   mislite   svojom   glavom,   nećete  nikada misliti   ono što vam je  ta   ista  osoba  preporučila   nego   ćete   joj  izreći   svoje  mišljenje o   istoj   temi.

Ako odgovorite  dotičnoj  osobi  istim njezinim   riječima  i značenjem,  odnosno  smislom,  to je jednoumlje gdje   svi  misle  isto.   To je  nemoguće,  jednoumlje je  izvikivanje parola i  nije  zdravo za psihu.

Moralni odgoj,  dakle,  ne   može   se   dugoročno   ostvariti nekim  općedruštvenim  temeljnim   načelima  jer  čovjek  već  ima   na   bilo   koji  način   uređenu,  odnosno  neuređenu  ćud  u   trenutku  kada   ide   učiti   svojom  glavom  temeljna  ljudska  načela   koja   postoje   zapisana   u   konvencijama   i   pravilima  po   kojima  se  stvaraju  zakoni.  Vrlo  često   dolazi   tada   do   sukobljavanja  u  čovjeku-učeniku.

Postoji   jedna  prastara  vijest  o   tome   kao   je   neko   dijete koje   su  odgajali  majmuni   u  prašumi naišlo na ljude kad je bilo staro  između sedam i desetak  godina. Svi  su  se iščuđavali  jer je  dijete -  govorilo i vrlo brzo naučilo razgovarati s ljudima.

Ta vijest  navodi  na pomisao   kako  je   dobro  dati   djeci   više   slobode u  ljubavi   nego   mu  postavljati   temeljna ljudska načela i konvencije   koje  su stare  samo  stotinjak   godina,  a prije   ih   nije bilo.  Začeto dijete  nosi uspomene i  sjećanje svojih  roditelja   koja  idu daleko više  u prošlost,  do prvih ljudi i do  izvora i stvaranja čovjeka i   svemira,   odnosno  do  Boga Stvoritelja.  Ova   vijest navodi  na pomisao  da  se  već  Netko  jako star  brine   za  ćudoređe  čovjekovo.

U svakom  slučaju   moral   ne   može   biti   isto  što  i   neka  društvena  konvencija,   zakon,   običaj,   navika. 

Moralom  još  možemo   nazvati   i etiku,  to je  znanost  o  lijepom  ponašanju,  ali lijepo ponašanje   nije  uvijek  isto  na  svim  područjima  ljudskoga  života  i djelovanja.  Nekada se ne smatra lijepim ono  što ste navikli gledati kao lijepo ponašanje.

Kad nam se dopada,  po našim običajima,  kako se netko ponaša sukladno  istim običajima,  to držimo  estetskim  i  moralno poželjnim.

Budući da je mladi tražilac  zaposlenja već u sukobu sa samim sobom jer po zakonima se mora vladati onako kao mu nije ugodno i prirodno i kako je navikao,  još teže   će   shvatiti   koje   to navike   i običaje   zahrijeva   njegov potencijalčni    poslodavac.   Stoga se učenik i novozaposlenik nastoji   obavijestiti o tome  kakvi  su  običaji  i   zakoni   najčešći   u okolini  u kojoj   traži   posao.   To   dovodi   do   novih  sukoba,   ali budući da je učenik već  odrastao, može   lako prihvatiti neki obrazac ponašanja. To  najčešće  diktiraju politika, pravosuđe  i gospodarstvo.

Mladac koji je učio će lako pronaći posao,  iako statistika veli da obrazovani ljudi ne nalaze posla danas.

Samo  moral svoj i svoje duboke unutarnje sukobe, mladac će morati riješavati svojim snagama,  misleći   svojom glavom. 3009  1006

Na pragu punoljetnosti

Na pragu punoljetnosti

Višedimenzionalni model zdravlja je čerečenje jedne osobe na tijelo, osjećaje, općenje i način razmišljanja.

Ako to  pokušamo  shvatiti  da  bismo  naučili  što  je   autor  složenice   zapravo  želio  reći,  moramo  znati  što  uopće  znači  riječ  “dimenzija”  koja  potječe  od  latinske  riječi  dimension  što znači  “mjerenje”.

Kada kažemo  da  nešto  ima dimenzije,  to  znači  da  smo  nešto  izmjerili  sa svih  mogućih  strana,  aspekata,  stajališta.

Čovjek je ,  dakle,  bolestan  ako nije  naučio pripaziti  na  svoje

osobine s više stajališta,  a to su oni ,  gore navedeni izmjereni pojmovi  što  bi  značilo   opet   da   moramo  čuvati   zdravlje  tijela,  zdravlje  svojih  osjećaja,  zdravlje  našega  općenja  s   drugima  i   zdravlje   našega  uma .

Što je sa  zdravljem  naše  volje,  naših  osjetila,   naše  savjesti,  naše  spolnosti,   što sve podpada pod općenje s drugim ljudima,  a  da  se  može   kontrolirati  i  izmjeriti  kako  bi  bilo  zdravo?

Što je to zdravlje?  To je opće dobro stanje.  Opet   jedna   podjela:  zdravlje  je  psihičko  i fizičko dobro stanje.  Psihičko  stanje  bi  označavalo  dobar  osjećajni  život  i dobar  način  razmišljanja,  a  fizičko  stanje  označava odsutnost  povrede,  pravilnu prehranu i dovoljno kretanja.

Zdravlje je  i  prevencija  nasilničkog   ponašanja. Odakle   je sada   to  došlo  kad  uopće  nije   bilo  spomena  o  nasilnom  i nenasilnom   ponašanju?  Kamo spadaju  ljudske  strasti?  Da li  možemo odrediti  do   koje   mjere  je  “primjereno” biti  strastven?

Kao lijek  za  prevenciju  nasilničkog ponašanja  učimo  odgovorno  ponašanje.  Odgovorno  ponašanje  znači  poznavati  barem   nazive  i  imena  zakonskih  propisa,  to jest  ponašati  se u  skladu s temeljnim općim  ljudskim   vrijednostima  koje  se  uče  iz  zakonskih propisa.  Ukratko,  moramo  poznavati  svoja  prava  i  obveze.

Sve  su  to  stvari  i pojmovi   koji  su   se oduvijek  učili   u   školama i to su  vrlo  široka  područja ( biologija,  kemija,    fizika,   geografija,  marxizam, psihologija,   logika, pravo i pravosuđe, filozofija,   sociologija, povijest,  političko  uređenje  domaće i strano i  tako  redom).

To se uči  nekoliko sati tjedno  u  zdravstvenom odgoju.

Zašto se i to  zove  zdravstveni odgoj?  Hoće li me smjestiti na odjel  za  mentalno zdravlje  ako ne znam  po   kojem  članku  i  kojega  zakona  nešto  moram  odnosno  ne smijem  činiti   i gdje?  Ako želim  surađivati,  moram  učiti  i  guglati  po  cijeli dan   za   samo  poznavanje   jednog  manjeg   dijela  zdravstvenog   odgoja  ,   inače   padam   razred.  U svakom   slučaju,   ne   stignem  naučiti   sve   ostale  predmete,   ali znam   da je  školovanje  obavezno  pa  ne  razumijem  da   li  ću  padati  razrede  iz  godine  u godinu   ili  ću   dobiti  vrlo   lako  prolaznu  ocjenu.  To  ovisi  samo  o  upravitelju   škole   jer   njegova  je   zadnja,  nema veze   što  ocijene   profesori.

To me podsjeća na   pojam  “moralno – politička podobnost”. To nekada davno nije postojalo nego se pojavilo kad je umro Josip Broz.

Tada je taj  pojam  bio  jedan   od  osnovnih  uvjeta da dobijete  posao,  kao kad   napišete  u  životopisu  da ste član Komunističke  partije.

Posao možete dobiti jedino  u birokraciji jer na selu  živite od  svoje zemlje,  a u gradu  ste  samostalni  poduzetnik. 3008  909

Štovanje Boga i poštivanje čovjeka

Poštuj sebe samoga ako štuješ Boga

U kraljevstvu nebeskom žive duhovna   bića.

U  kraljevstvu  nebeskom  tijela  su  prosvijetljena  i  sveta,  čista,  lijepa  ,   dobra.

U kraljevstvu nebeskom   nije normalno  služiti se  tijelom  kao da  je  tijelo  gospodar  čovjeka  koji  tijelom  samo  slavi  Božje  stvaranje i  svetost.

U kraljevstvu  nebeskom  nije normalno  ljubiti   samo   jednu   ili   dvije   osobe  i  ženiti   se   i   udavati.

U  kraljevstvu   nebeskom  ne  rađaju  se  tijela   nego   se   preobražavaju   u  sve  više  sveta   obličja.

U  kraljevstvu  nebeskom   nije   normalno   spajati   preobražena   tijela   nego  je normalno   duhovno  općenje.

U kraljevstvu  nebeskom   normalno   je  začeče  Božijega  Sina  po Duhu   Svetom.

U  kraljevstvu  nebeskom  je  sveto  tijelo Marijino poslužilo  za  djevičansko  rođenje  Isusa,  Sina Božijega.

U kraljevstvu  nebeskom  nije  normalno  činiti   nova  tjelesna  začeća.

U  kraljevstvu  nebeskom  ne   postoji  uopće  tjelesno  hranjenje pa  stoga  ne postoji uopće niti   potreba  za pražnjenjem   tijela  od  probavljene  hrane.

U  kraljevstvu  nebeskom  nije normalno  općiti  s   tijelima  jer  je  toliko   lijepo  gledati  slavu  Boga  da tjelesno općenje  tu  samo  remeti  čistoću,  sreću  ,  radost i vječni  mir   srdaca.

U  kraljevstvo  nebesko se može  ući  čistoćom  srca;  može se  izlaziti   čistoga   srca.

Tko  izlazi  iz  kraljevstva  nebeskoga   čist,  taj donosi  svetost  ostatku  svijeta.

Tko  u   svijetu štuje  smrtno  tijelo više  nego   čistoću,  ne  može  ući  u kraljevstvo  nebesko.

Tko  u   svijetu  rađa,  taj treba  posvetu Gospodinovu  iz  kraljevstva nebeskoga.

Tko koristi  tijelo  povećena  srca,  taj  može  ući  u  kraljevstvo  nebesko.

Tko u  svijetu  koristi  smrtno  tijelo radi  štovanja  pojedinih  dijelova  tijela,  taj  ne može ući  u kraljevstvo  nebesko;  takva  djela   se mogu  posvetiti  rađanjem  jer  rađanje je od Boga  i posvećuje čak i   one   koji štuju   ponekad pomalo   smrtno   tijelo.

Tko  štuje  dijelove   smrtnoga   tijela,  a  nema  mogućnosti  tjelesne rađati,  ne  može  nikako dobiti   posvećenje

Kad  bi  se   posvetilo  štovanje  smrtnoga   tijela  ili  nekih   njegovih  dijelova,  tada   bi  nastao  pakao  za  one   koji  takva   tijela posjeduju   i   rabe  bez   krajnjeg  smisla,  odnosno ulaska  u kraljevstbo nebesko.