Zora na zapadu

Zora na zapadu

Izvlačim iz sebe svako slovo

kao što zdušno izvlačim od smotuljka

prokleti fini duhan.

Kako opisati događanje ovo,

doživljaj ovaj vjernoga čovječuljka

koji sav je otpisan.

Izmoli za mene malo nadahnuća

jer ti već znaš da to mora biti;

molim Te, Gospode, daj mi riječ.

Ali ne, ovo je nespretno gaženje pruća

jer sada mene želi Bog roditi.

Ja srčem samo toplu mliječ.

Otišla sam u silnu tišinu i mrak,

čujem bubrege svoje, čitam ti s usana.

Sada vidim da mi se u nutrini

sarkastičan bezuman prenemaže vrag.

Ne vidi me jer sam Kristom opasana,

nevjesta sjajna u suštini.

Kako može vidjeti bezumnik

da je netko drugi bez pameti?

Ja već odavno nisam slijepa.

Normalan jest samo vjernik

koji stoji u Kristovoj zameti.

Kako je Njegova vatra lijepa!

Oči mi dade u pogledu tvome,

tvojim zazivom sebe pronađoh,

oko sebe vidim duševne bolesnike.

To su oni koji ne daju nikome

da ih posvete, čak i u dobi mlađoj

vide u drugima samo jadnike.

Obrati se, šapućeš u moje uho,

prestani tražiti slijepce

i samo mene se sjeti,

izaberi si svoje prikladno ruho.

Pripremi za nebo svoje nepce

i nemoj sebe samu speti.

Pusti bezumnike

da bezumne kritiziraju,

pogledaj zapadni rumeni obzor

kako odrazuje slike

što se s istoka izbiraju,

ostavi širom otvoren prozor.

Još dva, tri stiha i zora sviće,

pričekaj kratko i pogledaj gore.

Točno znaš kada će propjevati ptice.

Sjeti se, ti čuješ i one male ptiće

čija glad tebi stvara more.

Skrši đavla kao što znaš, nemilice.

Evo, skidam prokletstvo sa sebe

koje zaista niti vrijedilo nije,

samo je budilo u meni jad.

Blagoslivljam te, nebeski hljebe,

oko tebe kad se moja zmija svije.

Samo još sjaja slomit ću gad.

Pobjeda je velika, to je ljudski:

biti ponosan u ovome ratu.

Moja će skromnost uskoro prekriti

ovaj mračni svod nebeski,

oduprijeti se bezumnom inatu;

zora će hridine zapadne pokriti.

607 257