Ljetna oluja
Olujni vjetar
uzalud zapuhuje, nikakvu svježinu ne donosi.
Nebo se još nije
niti zatamnjelo i bijeli oblačići plutaju.
Samo staru
ljubav, jednu stubu bliže zrelosti, vjetar mi odnosi.
Moj glas ide za
njim, moje riječi su bez povratka i samo lutaju.
Ne žalim ništa,
ljubav je vječna ostala u nama.
Žalim što sam
preluda za normalan brak,
a kada popustim
ludilu svome u ratama,
kažu mi da sam
normalna i da samo glumim mrak.
Nema
prijateljstva između mene i muškaraca, žena;
Ja sam prijatelj
samo sebi i Slavnome koji u meni vlada.
Kao bludnica u
ovome svijetu, ostalima sam omražena.
Sada stoga živim
slobodno, uživam po svojemu i po svojemu stradam.
2907 1725
Nema komentara:
Objavi komentar