Uoči blagdana
Ako sada tebi
kažem oprosti,
ne mogu ne reći i
zaboravi.
Ni to nije pravi
izraz,
ali važan je zbog
radosti;
od te riječi ti
se oporavi,
makar bio nama
velik sraz,
jer je meni
vrijeme opet moliti,
ljubljenoga
Gospodara naći.
Kako bih to mogla
inače?
More ne može se
presoliti
na koje mi je
strujom zaći
jer mi srž se sva
izplače.
Rekoh, nije meni
uvenuti,
i nije meni
volontirati,
Boga volju
prihvaćamo.
I tvoju već ja
mogu čuti,
meni nije duha
dati
onako kako svi to
shvaćamo
već ja tebe ovdje
ćutim
cijelo vrijeme
ludovanja
kojemu ti znaš
uzroka.
Ne tražim te, ali
slutim
i ja tvoga križa
putovanja.
Istoga smo
uzorka,
ali više ja ne
smijem
onom istom sebe
zvati,
više mene ne
spašavaj.
Čak i kada se
nasmijem,
da sam zloća, ti
ćeš znati,
zato mirno
spavaj.
2107 2148
Nema komentara:
Objavi komentar