Katolička svakidašnjica

Katolička svakidašnjica

Biti zajedno s nekim bi značilo ne biti sasvim sam. Biti sam značilo bi odvojiti se od svijeta i svih ljudi, a to se ne može nego privremeno. Čak i kada je netko u tamnici, postoji ruka koja mu šalje hranu.

Često se odvajamo u samoću jer nam je dosta svega, i nas samih među svima. Kada smo sami na neko vrijeme, odmaramo se od svih problema sve dok ne nastupi onaj zadnji i prvi problem, a to je potpuna samoća. Dok ne nastupi ponovna želja za društvom, u samoći smo izbjegli sve naše sukobe s drugima. Ako nismo u sukobu sa samima sobom, tada ćemo se i odmoriti malo, ali problemi i sukobi neće nestati.

Za katolika je odvajanje od svijeta zaista punjenje baterija, katolik odlazi u prostor razgovora s Bogom. U tom razgovoru postoje i drugi ljudi, ali nisu tako naporni nego i oni mole i uglavnom nisu teški i grešni kao što ljudi to jesu obično jedni drugima.

Činjenica jest da takvo zajedništvo s Isusom za katolike najviše dolazi do ispunjenja na misnom slavlju, no u samoći možete također prisustvovati misnom slavlju moleći Gospodina. Tada nemate potrebu na kratko pobjeći od ljudi i svijeta jer niste više u svijetu grešnika i niste grešni dok molite; ako i jeste, tada već se jače ili manje kajete jer razgovor s Bogom započinje uvijek kajanjem zbog svoje grešnosti pred Njegovom veličinom. 

Postoje ljudi koji se osjećaju usamljenima i u društvu. Katoliku se to ne događa, ali kada je vjernik u grijehu, može osjetiti tu tjeskobu samoće. Možda je njegova vjera jednostavno slaba, možda je prazna i neodređena.

Postoji jedna osoba koja nikada ne može biti sama, to je vrag, Sotona, pali anđeo koji je želio postati kao Bog i veći od Boga pa se je time od Gospodina i odvojio. Sotona navaljuje na ljude velikom moći i zavarava ih jer želi steći sebi neko društvo, bilo koga i to što više ljudi stekne, to se osjeća sigurnijim da nikada neće ostati sam. To mu se događa zato što se ne želi priključiti Gospodaru svih vojski, Kristu te bježi od Njega jer ga je Krist nadmašio jednom zauvijek kada je bio razapet na križu, opterećen grijesima cijeloga svijeta te su Kristovom smrću i grijesi, odnosno Sotona umrli jednom za uvijek.

Od kada je Krist popunio svu samoću i tjeskobu grešnih ljudi, đavao više ne može vladati jer je sam u svojoj dragovoljnoj odvojenosti od Boga Trojedinoga koji je Ljubav, jača od svake smrti.

Od tada, kada je Krist umro, zajedno sa đavlom, sašao nad pakao i podigao pravednike od smrti, Sotoni ne preostaje ništa drugo nego da se obrati jer Krist je uskrsnuo u ljubavi kao pravednik pred Bogom Ocem.

Katolici svojim okupljanjima slave susret s Kristom i predaju se Njegovoj ljubavi, ali kada odlaze u svijet, odlaze među vukove i donose Kristovu ljubav u svijet na razne načine prema svojim darovima koje imaju od Duha Svetoga.

Katolici se ne okupljaju sami za sebe u svijetu nego okupljaju manje i veće Sotonine sljedbenike kako bi im pružili prisustvo prijatelja najboljega, Isusa Krista koji pobjeđuje grijeh. Rijetko koji katolik može u svijetu načiniti neki preokret, makar i onaj najmanji, u nekom grešniku, ali ako je vjeran Kristu, Krist je uvijek vjeran još više. Gdje god prođe vjeran katolik, Krist dolazi za njim.

1406 2010