Ti si moje pouzdanje

Ti si moje pouzdanje

Sada nalazim te, svratio si pogleda na mene, tek toliko.

Možda nisi pogledao krajolik u kojem paklene su duše.

I ja sam tek malo vidjela tvoj okoliš, tek da vidim nekoliko

različitih osobina na našem istom vjetru koji stalno puše.

Iako je isto i tebi i meni, ista iskušenja more razne osobe,

drugo sve je ovo moje zbog kojega ja u kušnje padam.

Svatko križ svoj nosi, znam da ne bih mogla ući u te sobe

gdje se sveto moli neprekidno i gdje svaka porađa se nada.

Zato uvijek ostajem daleko, ovdje gdje me Bog postavi,

nesređenu radi Njega i promašenog svoga zvanja,

kaotičnu zbog nesposobnosti da plodim se na otavi,

nemirnu zbog viđenoga različita iskustva i znanja.

Da sam barem ostala agostik, veseo bi moj sad život bio.

Ili da sam nekad davno pročitala Božje sroke.

No, ja sada samo sam dijagnostik prazni što se sakrio

iza lica koje samo gleda dolje, brojeći si kroke.

Zato je svejedno da li me otpuštaš ili zoveš k sebi,

samo ljubav predana je meni važna koju nosim.

Izmolila sam Boga ozdravljenje duše u potrebi

pa se čvrsto nadam da mi moje zablude pokosi.

Ipak si me pogledao, ipak je tvoj poziv ova vjernost,

a ja samo nadodajem svoje paklene ideje,

stvarajući sebi sjenicu za buduću smjernost.

Dugo gradi se taj hram, to je za me atelier.

Puna tvoje vjernosti i nade, sigurno ću uspjeti

polučiti sama sebi vjernost u Bogu mome.

Nikad nije lako ni odluku donijeti,

ali ja sam odlučila već o puzdanju tvome.

2807  2015