Općenje s poremećenim osobama

Općenje s poremećenim osobama

Puno nas ima poremećenih. Neki od takvih se odmah predstave društvu i svojoj užoj okolini kako bi se svi znali po tome ravnati. No, kada netko prizna da je poremećen, ljudi mu govore: ma, sve će biti u redu, nije to tako strašno. Ako pak ne kažete ništa, svi vam zamjeraju što niste normalni kao i drugi ljudi.

Najgore je onima koji pokušavaju pratiti, odnosno razumijeti poremećenu osobu da bi sami sebi oblikovali mišljenje o toj osobi i stav zauzeli koji bi bio po njihovom mišljenu pametan stav. Takvi nastoje bolje upoznati poremeću osobu i sve više prate tijek svijesti te osobe, uživljavaju se u njezin način razmišljanja. To je normalno, svi mi želimo pronaći zajedničke točke sa svima iz okoline.

No, ako pratite poremećenu osobu, dogodi vam se da i vi neka svoja mišljenja promijenite, a niste sigurni je li to mišljenje vaše vlastito ili ste samo se uživjeli u probleme poremećeme osobe koju nastojite bolje upoznati.

Nekima se dogodi da ih poremećena osoba doslovno izludi i da počinju pripovijedati besmislice o nekim temama o kojima ništa ne znaju pa izgledaju kao da su ispali iz ravnoteže.

Također mogu ljudi ispasti iz neke svoje normalne ravnoteže ako pokušavaju ispraviti mišljenje poremećene osobe, tada se mogu i iznervirati od uzaludnog truda i dokazivanja kako je pravilnije razmišljati.

Najbolje je u takvim okolnostima samo reći svoje mišljenje i poštivati sugovornika.

Takve se nezgode događaju ljudima koji nastoje ostati prijatelji s nekom poremećenom osobom, a to je često neostvarivo. Osim toga, nema čovjeka koji nema neki blagi poremećaj u svojoj osobnosti, a normalno se ponaša i čini dobra djela te ima prijateljske odnose s okolinom.

Ugnjaviti se previše s nekom jače poremećenom osobom koja se redovno liječi i prilagođava društvu, vrlo je teško. Ta poremećena osoba mnogima izgleda kao da joj samo malo nedostaje da postane sasvim normalna, ali to je zavaravajući dojam, nije pravilan i nije stvaran.

Svatko za sebe mora znati i pripaziti na teme o kojima razgovaraju i izbjegavati preveliku usredotočenost na neku temu i to može postati, odnosno ostati korisno i ugodno prijateljstvo. Također je važno u isto vrijeme znati obrazložiti svoje stavove, ali ih ne nametati drugima. To vrijedi i za normalnije ljude i za one teže poremećene. Idealno je kada ljudi nađu granice do kojih smiju udubljivati se u rasprave jer i najnormalniji ljudi ne mogu imati svi iste stavove i mišljenja.

  Najgore je kada teže poremećenu osobu ljudi izbjegavaju i čak ne znaju reći ni onaj običan „dobar dan“ i  „kako si, čime se baviš“. To su ljudi koji niti za sebe nemaju dovoljno pažnje, a niti nemaju razvijene svoje stavove i mišljenja.

2013-07-05 22:36