Dugo srpanjsko predvečerje

Dugo srpanjsko predvečerje

Čovjek u moru pluta u predvečerje,

splav mu je pokraj, ali on se čini mrtvim.

Dobro znam takve nesreće, bijah mu slična.

Slavim Krista, koji mjeri bezmjerje,

i razaznajem kako ljubim Ga, i trpim,

gledajući plutavome tijela nepomična.

Da li zna taj ukipljeni da nas Krist već

svojom milosrdnom ljubavlju odkupi?

Sigurno to spoznaje, ali ljubavi ne prima

dok ja molim u tišini kao da mi je prijeć'

preko morske vode da bar splav pokupim.

Plutajućega ionako otočna splav ne zanima.

Iz moje države je otišao vrlo važan stvor,

brod je njegov često u mojoj blizini

pa mu javljam samo da se netko izležava

jer se nepomična duša sklonila u zatvor

pa nikako da dopluta k ovoj bliže plićini

nego samo sebi svoje stanje otežava,

ne misleći koliko ga naroda na splavima

isto tako nepomično promatra...da li trpe?

Koliko poznajem te nesreće na moru,

ne bih rekla jer su radosni na slavljima

i ja tu radost doživljavam. A da se strpe

dok se onaj jedan ne pokrene mome dvoru

ili neka odpliva do prvog broda

kad je tako ustrajan u svojoj nevjeri

prema svima nama koji smo mu blizu?

Često ište kruha radi povoda

da nam se približi i da se povjeri

pa ga sada gledam kao da nije u nizu

brodolomaca nego kao da je sasvim sam.

Što me briga, neka pluta kako zna,

ali struja će ga ponoćna zahvatiti

pa će zvati da mu splavi ustupam

i znam da ga šalje Krist da mi njega da

jer drugi nitko ne vidje ga patiti.

2107 1952