Uzlet s križa

Uzlet s križa

Vjerujem da si u patnji već sašao nad pakao,

vjerujem da si bio na dnu još za ovoga života

kada si izdisao na križu svome.

Govore da si zamalo Ocu našem proplakao

da Te je ostavio, a Otac Te u sebe umota

i spusti Te do dna ponora u paklu tome.

Opet vidjeh Te kako u Duhu progovaraš

posljednju riječ snagom preslabom

i kako se lagano, zboreći, prepuštaš.

Gotovo nesvjestan da s Ocem razgovaraš,

Ti podiže srce milosrdnom snagom,

znajući da svima grijehe otpuštaš.

Tada, iznenada, Otac te povuče,

lagano kao kad se razleti perje;

te istoga trena Ti iziđe na vrh nebesa

brže od munje…a križ Tvoj obuče

pakao na sebe kao jadno zvjerje.

Otac iz visina dade križ potresa.

Tako ostade zarobljen mrak drveni,

a križ Tvoj zasvijetli sjajem zlatnim,

u bezvremenu on sjaji se kao mač.

To Duh je Tvoj zlatni i obgrljeni

koji bliješti zrakama popratnim,

vječan od srca Tvoga omotač.

207 2303