Nova Europljanka
Jedva sam
dočekala ovo predvečerje,
toliko bijaše
vruć i težak dan;
a sve mi se čini
da samo starim.
Slabija sve više,
postajem kao paperje
ili djelić sna,
daleko odaslan;
za mnogo toga
više ni ne marim.
Kada nema briga,
bolje ih je niti ne tražiti,
bolje je ne
boriti se bez kraja i konca.
Tada nemaš ni
zašto pjevati.
Samo želim jednu
večer iz navike pretražiti.
Još jedan težak
dan bez stiha skonča
jer nema se čime
stih odijevati.
Ostavljam svoje
mnoštvo na miru,
poslije kraja žaljenje
je uzaludno.
Neće me opet
primiti kada se vratim.
Moram se snalaziti
u njihovom odabiru
i opet me čeka
neko vrijeme trudno,
vremena mi stara
ne daju da patim.
Tek sada nisam
svjesna i ne osjećam
kakva je ogromna
promjena k meni stigla.
Ne primijećujem
ništa neobično.
Slabo razmišljam
i slabo se sjećam
kao da me je neka
ruka izdigla
u dobro znano
područje, nebu slično.
Moja se društvena
osobnost preobražava,
ja sam pripadnica
nova, protiv volje.
Najviše želim
sebi pokupiti vrhnje.
Imam vrijednoga
Saveznika kojega obožavam,
Boga svoga
jedinoga, imanje najbolje;
od Njegove sam
načinjena strpnje.
0207 2119
Nema komentara:
Objavi komentar