Prerano za
praštanje
Tvoja volja, a
moj grijeh
dogodio se kao
nemar.
Posljedica
istraživanja
kako zamire
osmijeh,
kada se gubi dar
i čemu sva ta
omraživanja.
Ja još uvijek ne
znam
niti pola krivnje
koju baci poklad
vjere.
Svaki vrag je
povezan
te ja nađoh
slivnje
ponornica
nevjere.
Ja još uvijek
mislim
da bi oproštenje
sada bilo kazna.
Kajanjem
suvislim,
kada dođe
vrijeme,
pronaći ću prazna
neka mjesta u
sebi,
popuniti ih duhom
svoje molitve.
Propasti u Tebi
neću. Starim
kruhom
hranila sam se.
Izbavi me, Kriste
jedini,
vrati mi mene,
zazovi me samo.
Sa sobom me
sjedini
da napipam sjene,
učini me tamom.
Tada zatreperi
kao glas moga
dragog,
kao povjetarac u
kosi.
Svu me izmjeri
težinom srca
blagog
i čelo mi odrosi.
2107 2227
Nema komentara:
Objavi komentar