Duševna snaga

Duševna snaga

Kada je paranoičan čovjek u nekoj od svojih kriza, kada najviše pati od manije proganjanja, on više ne može izdržati, a da ne potraži ono što ga proganja i suoči se s tim. Tada spoznaje da je sam i više nije paranoičan. Ili ga napuštaju ili vidi da je sve samo umislio. Ako netko kaže da ga proganjaju, to ne znači odmah da je ta osoba bolesno i teško paranoična nego to je samo komunikacija straha koji može biti i strah od Božjega glasa i Božjih znakova kojima je neka osoba obasipana, a nema vjere, jače ili izgrađene. Takav je čovjek usamljen među ljudima i od te usamljenosti i slabog priopćavanja prijateljstva i ljubavi u velikoj količini pripopćavanja zlobe ljudske i zajedljivosti te kritika raznih na izgled i ponašanje lako se začinje manija proganjanja. Kada se to događa nekoj osobi dok je još jako mlada i nezrela, ona takva stanja emotivno i spoznajno ne može savladati i pobijediti jer se duboko utiskuju u ljudsku mladu dušu. Kasnije se može pojaviti i izići na vidjelo kao teški poremećaj, a slično je i sa nekim drugim poremećajima u zaključivanju. Bijeda je velika biti sam i usamljen među ljudima, a bez ljubavi bar malo. Bijeda postoji velika o kojoj se ne pripovijeda dovoljno i koja spopada osobu koja je vrlo malo društvena, a i to malo što ima od društva doživljava kao napade zlobne i napade prave pravcate mržnje. Kada mnoštvo vidi slabu i povrijeđenu emotivnu osobu, ima puno kritike za nju i zbog nečega mrzi stav i ponašanje takve emotivno poremećene osobe jer mu djeluje kao da se prenemaže. Nitko ne može odraslom prosječnom čovjeku dokazati koliko je teška trauma urezana u duši malog djeteta koje je doživjelo više zla nego dobra, iako je to dijete postalo odrasla osoba, ali poremećeno formirana. To vrijedi i za način razmišljanja i zaključivanja, i za emocije, i za duboke unutarnje duševne doživljaje. Duševna snaga je vrlo slaba kod tako poremećene osobe, ali to se danas još ne može izmjeriti, ne može se odmah vidjeti i pojasniti nepovjerljivoj okolini.

Ako je ipak tako povrijeđena osoba imala nešto majčinske ljubavi, ona je dovoljno iskrena prema sebi i razumna prema svojim traumama te hrabra u nastojanju da se snađe u  svojoj mori i iz nje izvuče, ali nema za to snage, a ni mogućnosti ukoliko ne primi ljubav i razumijevanje. Već samo kulturno ponašanje, bez osuđivanja drugih iz okoline, pomaže poremećenoj osobi i ona se svojim snagama više ne mora boriti protiv zlobe ljudske pa usmjerava svoju jadnu duševnu snagu na snalaženja u svom poremećaju. Tada može i reći povjerljivoj ili stručnoj osobi puno o svom unutarnjem doživljavanju. Postoje ljudi poremećeni koji su toliko povrijeđeni u najranijem djetinjstvu da nikada ne postanu svjesni svojeg izmučenog duševnog života nego drže da su jači od drugih i da su nešto bolje i više, odnosno ne znaju da nisu normalni i nikada ne postanu svjesni koliko su bolesni, odnosno izmučeni i izobličeni u duši. Na njima se taj duševni unutarnji život ne prepoznaje jer ti nesvjesni ljudi ne znaju odgovoriti na mnoštvo ljudske zlobe drugačije nego još većom zlobom, oni jednostavno postaju zločesti i ostaju emotivni bogalji cijeloga života. Okolina ih ne može podnijeti čak ni tada kada je prijateljska jer te osobe nemaju pojma kako komunicirati svoju duševnu slabost i nemaju iskrenosti prema sebi jer nisu naučili niti prepoznati ljubav i povjerenje te kada naiđu na pokušaj razumijevanja, to im je samo dokaz da su jači i bolji, da su onakvi kakvi i misle da jesu. Nikada ne spoznaju Božije znakove  u razumnom sagledavanju pa ne mogu ostati niti sami, niti im ljubav društva može na brzinu pomoći da se izvuku iz svoje poremećenosti. Mnogi ljudi ih jednostavno drže zlima i zločestima i neposlušnima u negativnom smislu. Ti preslabi duševni ljudi nemaju snage počiniti teška kriminalna djela, a nađu li se u zatvoru, to njima ne pada tako teško kao nekome tko je počinio teži kriminal zato jer je također poremećen, ali duševno je vrlo jak i sposoban. Kako se može izgubiti duševna snaga, dalo bi se objasniti nedostatkom ljubavi, ali kako netko tko je zdrav u svojoj duševnoj moći i iskren prema sebi ne može spoznati svoj poremećaj jest jedna sasvim druga tema jer postoji velika razlika koja je nevidljiva prostom oku: i onaj slabi bolesnik i onaj jaki kriminalac okolini izgledaju kao da su jednaki. 2207 619