Usponi i padovi

Usponi i padovi

Život i smrt se ne mogu raspravljati kao ista kategorija.

Može se reći život i ljubav; ili život i Duh Sveti; ili život i svijet; ili život i patnja, i tako redom.

Smrt je nešto što ne ide zajedno ni sa čime, iako često pojednostavljeno objašnjavamo kako je smrt samo dio života, ali ni to nije sasvim točno jer gdje ima života, ne može postojati smrt. U tome je sva mudrost: smrt zaista ne postoji, ona je u minus-kategoriji od svega ostalog, sve drugo je život i dio života.

Ako želimo raspravljati o čudima prirode, o veličini ljudskog duha, o načinu života, o duljini života ili o tome kako je život kratak i ako želimo naći formulu po kojoj ćemo živjeti sretnije, tada samo govorimo o životu. Pogrešno je dodati misli o smrti jer smrt nema veze s tim životnim pitanjima o kakvoći življenja. Također ni o duljini života ne možemo raspravljati spominjući smrt jer je nemamo u sjećanju i ne poznamo je osobno i subjektivno. Osim toga, smrt ne označava ni u kojem slučaju duljinu i kakvoću te način života, ona ne ograničava čovjeka, odnosno njegov život nego čovjek se sam ograničava mišlju o tome kako postoji nekakav kraj i granica do koje smije udisati život punim plućima.

Tako dolazimo do glavnog pitanja u temi o životu, a to je vječni život. Budući da je Krist pobijedio Grijeh jednom i zauvijek, grešan čovjek se riješava svojih grijeha uz ispovijed, uz Božju pomoć i preko posvećenih i određenih ljudi, tako je i sišao Duh Sveti na sve ljude, tako se je Gospodin utjelovio, uz pomoć ljudske volje i odgovora na Njegovu ponudu ljubavi i zajedništva s Bogom. Grešnik je, velimo, mrtav kada je u smrtnom grijehu i da je u paklu, kažemo; i da je ovaj svijet veliko čistilište, ali sve je to ono što nam se događa u životu, u svakom slučaju smo živi i smrt realna, kako ljudi općenito gledaju na nju, nema nikakve veze s takvim načinom katoličkog vječnog života. Smrt je totalno neistražena pojava jer se ne može istraživati ono čega nema.

Kada nam umire netko pored nas, mi tada ne vidimo nikakvu smrt nego osobu koja je umrla vidimo u svome sjećanju. Umrla osoba, dakle, živi u nama, a što se događa s njom i što će se dogoditi s nama ovisi o tome kako gledamo na život i koliko smo svjesni realnosti, koliko stvarno svjesno doživljavamo život. Uzaludno je misliti na nešto što ne poznajemo kad imamo u sebi toliko toga što moramo hitno posvijestiti.

2907 912